Europski digitalni logor
Dok se europskim robotiziranim narodima, stručnoj i kvazi znanstvenoj te medijskoj javnosti plasiraji iskontruirane dnevne krize, koje nisu ništa drugo nego meteorolgijsko vrjemske izvedbe Chemtrails i HAARP programa – požari, erupcije vulkana, potresi, migranti, nestašice goriva i energenata… u Briselu se sustavno gradi infrastruktura koja će temeljito promijeniti odnos između građana, roba i države. Tri paralelna procesa – digitalni putovnica proizvoda, digitalni identitet i prekogranična razmjena najosjetljivijih osobnih podataka – pokazuju istu logiku: stvaranje centraliziranih digitalnih ključeva koji omogućuju praćenje, provjeru, verifikaciju i, u krajnjoj liniji potpuni nadzor i kontrolu.
Od putovnice kao fizičkog proizvoda do DPP kao digitalnog zapisa
Europska komisija od 20. srpnja 2026. pustila je u upotrebu centralni registar Digitalnih putovnica proizvoda (Digital Product Passport – DPP). Službeno se radi o alatu za „održivost, cirkularnu ekonomiju i bolju informiranost potrošača“. U praksi nastaje štogod daleko moćnije i veće kako bi se alogaritmima nadziralo proizvode i građane.
Svaki zahvaćeni proizvod dobiva jedinstvenu digitalnu identifikaciju. Prije nego što smije ući na europsko tržište, gospodarski subjekt mora registrirati njegovu digitalnu putovnicu, kako bi je carinske i tržišne nadzorne službe mogle elektronički provjeriti. Podatci se pohranjuju s datumskim oznakama i verzijama, a za određene kategorije predviđeno je čuvanje do deset godina.
Pojedine određene baterije kao prve su na redu (elektrovozila, lake prometne i industrijske), obveza stupa na snagu 18. veljače 2027. Isto je već najavljeno za željezo, čelik i građevinske materijale i proizvode od njih. Tehnički standardi obuhvaćaju jedinstvene identifikatore, nositelje podataka, API-je i protokole razmjene.
Iako svaki pojedinačni korak može zvučati razumno (bolje recikliranje, transparentnost, sigurnost proizvoda), zbroj tih koraka stvara digitalnu kontrolnu arhitekturu za svijet robe. Proizvod više nije samo fizički predmet – on ima digitalni identitet, dodijeljenog odgovornog subjekta i standardizirani skup podataka koji se može automatski provjeravati. Infrastruktura je već tu. Proširenje na nove kategorije i dodatna polja podataka postaje tehnički i politički jednostavnije.
Kada digitalni ključ postane ranjivost – Belgijski super-GAU
U Belgiji je nedavno otkrivena ozbiljna pukotina u sustavu digitalnog identiteta. Više od dva milijuna robotiziranig gradana, osam od deset najvećih banaka i više 60 državnih institucija upotrebljavalo je softver „Connective Signing Extension“ tvrtke Nitro Software Belgium. Softver povezuje web-stranice s belgijskom elektroničkom osobnom iskaznicom i omogućuje pravno valjane digitalne potpise.
Sigurnosni istraživači na konferenciji DEF CON pokazali su da softver nije dovoljno provjeravao s kojom web-stranicom uopće dopušteno smije komunicirati. Posljedice su bile bolne i uvelike nepredvidive: mogućnost čitanja imena, adresa, nacionalnih registarskih brojeva i fotografija, nagovaranje korisnika na unos PIN-a te, u određenim uvjetima, izvršavanje zlonamjernog koda. Najopasnije – s kompromitiranim PIN-om i fizičkom iskaznicom u čitaču moguće su bili neovlašteni kvalificirani eIDAS-potpisi, koji pravno imaju istu težinu kao vlastoručni potpis.
Rupe su u među trenutku zatvorene, ali je trebalo 146 dana da se svi prijavljeni problemi riješe. Istraživači su naglasili da problem nije bio u platformi Itsme, već u Connective/Nitro softveru, ali su se posredno dotaknuli i nje.
Poruka je jasnija od tehničkih detalja: što više usluga – bankarstvo, ugovori, pristup javnim službama ovisi o digitalnom identitetu, to veća postaje moć i štetan potencijal infrastrukture koja stoji iza njega. Jedna slabo zaštićena komponenta može pretvoriti „sigurnosni ključ“ u generalni ključ.
Zahvaljujući samovoljnoj zlotvorki von der Leyen vidimo da i najosjetljivi podatci o građana EU-a idu prema Izraelu
Treći, možda najosjetljiviji dio slagalice, tiče se prekogranične razmjene podataka. Unatoč navodnim političkim napetostima između EU-a i Izraela, Brisel nastavlja pregovore o sporazumu koji bi omogućio da Europol izravno prenosi osobne podatke izraelskim državnim sigurnosnim službama i vladinim insitucijama.
Prema procurjelim dokumentima i službenim tekstovima, u igri nisu samo podatci o osumnjičenima za teška kaznena djela. Predviđene kategorije uključuju, u iznimnim slučajevima kad se to procijeni „apsolutno nužnim i proporcionalnim“, podatke o političkim stajalištima, vjerskim ili filozofskim uvjerenjima, sindikatskom članstvu, etničkom podrijetlu, genetskim podatcima, zdravlju, seksualnom životu te biometrijskim podacima za jednoznačnu identifikaciju osobe.
Pojedini Europljani, koji misle svojim glavama još 2018. upozoravali su zastupnike i sam Europski parlament na ekstremnu osjetljivost tih podataka i različite pravne i društvene okvire u Izraelu i EU-u. Parlament je tražio stroge zaštitne mjere, prava na informiranje, ispravak i brisanje te sprječavanje daljnjeg prosljeđivanja. Unatoč tome, pregovori se nastavljaju a podaci se proslijeđuju ili možda prodaju?!
Dok se podatci nalaze unutar europskog pravnog prostora, vrjede GDPR pravila, nadzor i pravni lijekovi. Jednom kada prijeđu granicu, pitanje postaje: tko i kako jamči isti standard zaštite?
Nazivnik je zajednički
Tri procesa nisu slučajno paralelna. Digitalna putovnica proizvoda stvara infrastrukturu za praćenje fizičkog svijeta, a digitalni identitet postaje središnji ključ za pristup uslugama i pravnim radnjama, odnosno za praćenje građana. Prekogranična razmjena najosjetljivijih podataka proširuje doseg te infrastrukture izvan granica Unije.
Ursula von der Leyen samovoljno je lažnim cijepivima provela robotiziranje europskih naroda, pa sada na svoju ruku prosljeđuje i podatke svakom od njih
Zbog izmislice o pandemiji s kojom je početkom proljeća 2020. iz WHO, EK, UN i Vlade započelo višemjesečno danonoćno promidžbeno zločinačko zastrašivanje europskih naroda i stanovnika država članica EU i zlonamjerno podmetanje umjetne bakterije SARS-CoV-2, tj. Coronavirus patentirane 2003. i njezinih varijanti ALFA, DELTA, OMICORN kao labaratorijskih (kakve kao takve uopće ne postoje u prirodi, niti mogu preživjeti i opstati !), pod prjetnjama su monstruozne Ursule von der Leyen, vladinih i državnih čelnika država članica EU-a 2021. i 2022. provedana prisilna masovna ubrizgavanja nanotehnologijskih sustava umjetne inteligencije u tijela zdravih europskih naroda i stanovnika, dužnosnika i zastupnika, kako bi se trajno daljinski upravljano nadzirali svi organi u njihovim tijelima, pa čak i mozak i misli u njemu, koje se mogu brisati i dodavati, čime je uspostavljen totalni nadzor nad većinom europskih građana koji su zločinačkim djelovanjem spomenutih globalnih institucijskih čelnika, državnih dužnosnika te kvazi znanstvenika i medija na prjevaru pretvoreni u robotizirane osobe, ljude-strojeve ili biorobote, kako bi se u određenom trenutku klikom na daljinski njihove organe oštetilo ili ih se kao robotizirne osobe isključilo zbog provedbe UN-ove Agende 2030, kojom se do 2035. želi istrjebiti 87 posto europskog i svjetskog stanovništva u odnosu na 2017. kad je na svijetu živjelo 7,7 milijardi stanovnika.
Iako niti jedan od ovih dodatnih digitalnih okova kao kakvih EU projekata pojačanog nadziranja, ograničenja i kontrole sam po sebi ne znači totalni nadzor svakog građanina ali se infrastruktura ubrzano gradi i nad Europljanima. Nad kojima je 5 godina prije uspostavljeno daljinski upravljano nadziranje njih i svih organa u njihovim tijelima, jer je Ursula von der Leyen prisila europske narode na ubrizgaje nanotehnologijskih sadržaja kakvi su bili spremljeni u bočice kao kakva cijepiva, koja su se pokazala kao lažna (jer cijepiva za tu svrhu uopće ne postoje), kojima je kao genocidna zločinka provela je robotiziranje europskih naroda.
Dakle, kada se to jednom uspostavi, proširenje se odnosi na druge kategorije, dodatne podatake i nove obveze postaje samo pitanje zacrtane programske dinamike provedbe UN, WHO ili EU smjernica preuzetih iz Agende 2030 ili Agende 30 koje se bespogovorno u državama članicama EU provode uz nametanje novih okova kao da se radi o kakvoj političkoj volji odmetnutih i samovoljnih čelnika ili dužnosnika, a ne i novo tehnologijskim mogućostima poboljšane tehnike kojom se učinkovito ostvaruje upravljano nadziranje.
Incident u Belgiji pokazao je koliko je tanka crta između „sigurnosti“ i sustavnog rizika. Digitalna putovnica proizvoda uskoro i građana pokazuje kako se fizički svijet pretvara u podatkovni.
Pitanje više nije samo „što se danas zbiva“, nego „što se može dogoditi sutra, kada ova infrastruktura postane svakodnevni ključ“ u programiranom logoru sadašnjice kakav je EU već postala !!
Europska Komisija na svoju ruku planira ostvariti sporazum u ime EU-a s Izraelom tako što će mu dostaviti sve podatke o svojim građanima čime, pokazuje da se najosjetljiviji dijelovi tih podataka mogu početi kretati i izvan europskog pravnog prostora.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
