Europa na ulicama: Prosvjedi u sve većem broju zemalja protiv cijena, nestašice stanova i rata.
Europa ovog vikenda doživljava neuobičajeno široke prosvjede. U Francuskoj je u subotu, prema podacima vlade, oko 320.000 ljudi izašlo na ulice, u Njemačkoj su se prosvjedi održali u 34 grada, u Portugalu su tisuće prosvjedovale protiv eksplozivnog rasta najamnina, a u Nizozemskoj je ponovno mobiliziran mladi prosvjednički pokret. Tome se pridružuju trajni nemiri u Albaniji, ustavna kriza s prosvjedima u Poljskoj te prosvjedi u Londonu protiv zabrane organizacije Palestine Action, pri čemu je uhićeno 139 ljudi.
U Italiji su već u petak stotine tisuća radnika, studenata, poljoprivrednika i drugih skupina prosvjedovale. Povodi se razlikuju, ali jednu zajedničku nit gotovo je nemoguće ne primijetiti: rastući troškovi života, nepriuštivo stanovanje, nedovoljno financirane škole i javne službe, sve slabiji izgledi za budućnost – i sve izraženije pitanje zašto je istodobno sve više novca dostupno za rat i naoružavanje.
Ta je povezanost osobito jasna u Njemačkoj. Ondje su prosvjednici tražili veća ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i socijalne službe, niže troškove života te su se izrijekom usprotivili mogućem ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka. Na ranijim studentskim prosvjedima na transparentima se već moglo pročitati: „Bogati žele rat, mladi žele budućnost.”
U Italiji su kritike zbog rasta cijena energije i goriva također bile povezane sa zahtjevima za veće plaće, bolje javne službe i protivljenjem vojnim izdacima. U Francuskoj je val prosvjeda počeo zbog dotrajalih škola, nedostatka nastavnika i problema s pristupom visokom obrazovanju, ali se brzo proširio na troškove života, stambenu krizu i nezadovoljstvo vladom predsjednika Macrona. Europa stoga ne doživljava jedinstveni, koordinirani prosvjednički pokret – ali vrlo slične društvene napetosti u sve većem broju zemalja.
Koliko ratovi izravno utječu na svakodnevni život pokazala je u petak još jedna izvanredna akcija: lučki radnici i pomorci u 113 luka u 22 zemlje barem su privremeno obustavili rad. U prosvjedu je sudjelovalo više od 25 sindikata, a pokrenule su ga organizacije iz Italije, Francuske, Grčke, španjolske Baskije, Turske i Maroka. Među pogođenim lukama bili su Pirej, Valencia, Le Havre, Algeciras i Genova.
Zahtjevi su bili nedvosmisleni: luke se više ne bi smjele koristiti za isporuke oružja i vojni transport, pomorci moraju biti bolje zaštićeni u ratnim područjima, a radnici su također tražili veće plaće i bolje radne uvjete. U Zaljevu je samo u prvih 21 dan listopada, prema podacima sindikata, napadnuto 28 brodova; u Crnom moru zabilježeno je 570 napada tijekom 2026., pri čemu je poginulo 40 pomoraca, a stotine su ozlijeđene. „Nećemo raditi za njihove ratove i nećemo postati njihovo topovsko meso”, izjavio je grčki sindikalni predstavnik za Reuters.
Ni rast cijena ne može se promatrati odvojeno od tih ratova. Reuters izvještava da je rat protiv Irana znatno podigao cijene energije i dodatno pogoršao već postojeću europsku krizu troškova života. Europska komisija procijenila je dosadašnje gospodarsko opterećenje Europe zbog poremećaja u trgovini i na energetskim tržištima na oko 100 milijardi eura; cijene plina snažno su porasle od početka sukoba, dok je dizel u pojedinim razdobljima znatno poskupio. Istodobno posljedice rata u Ukrajini i dalje utječu na opskrbu energijom, trgovinu i državne proračune.
Istodobno europski obrambeni izdaci rastu tempom koji je prije samo nekoliko godina bilo teško zamisliti. Države članice EU-a zajedno su 2025. godine potrošile 418 milijardi eura na obranu, a za 2026. već se očekuje oko 454 milijarde eura. To je 75 posto više nego 2021. godine. Samo ulaganja u vojnu opremu i druge obrambene projekte trebala bi 2026. dosegnuti oko 163 milijarde eura.
To ne znači automatski da svaki dodatni euro za obranu izravno nedostaje školama, stanovanju ili bolnicama. No kada vlade istodobno govore o proračunskim rupama, programima štednje i nedostatku novca za javnu infrastrukturu, dok vojni izdaci dosežu rekordne razine, nije iznenađujuće da se upravo ta suprotnost sve češće ističe na ulicama.
Jednako je složeno pitanje stanovanja. Bilo bi prejednostavno europsku stambenu krizu pripisati isključivo imigraciji. Nedovoljna nova gradnja, visoki troškovi gradnje, birokracija, turizam, manja kućanstva i koncentracija radnih mjesta u gradovima također igraju veliku ulogu.
No čak i istraživački centar Europske komisije ističe da migracija, uz urbanizaciju i povećanje broja kućanstava, izravno mijenja potražnju za stanovima. U dijelovima Portugala i Španjolske snažan rast stanovništva i imigracija, zajedno s nedovoljnom stambenom izgradnjom, stvorili su goleme nedostatke u ponudi. Istodobno su cijene kuća u EU-u od 2015. porasle za gotovo 65 posto, dok su najamnine porasle za oko 20 posto.
Ono što ovaj vikend čini vidljivim stoga je veće od jednog prosvjeda. U Francuskoj se prosvjeduje zbog škola i cijena, u Njemačkoj zbog obrazovanja, socijalnih službi i vojnog roka, u Portugalu i Španjolskoj zbog stanovanja, u Albaniji zbog korupcije i nedostatka perspektive, u Poljskoj zbog ustavnog poretka, a u Londonu zbog Gaze i građanskih prava. Istodobno lučki radnici u 22 zemlje odbijaju ulogu svojih luka u širećem ratnom gospodarstvu.
Europa se stoga ne suočava s jednim ustankom kojim upravlja zajednički organizator. No sve se više društvenih sukoba svodi na isto pitanje: Zašto život, stanovanje, energija i javne službe stanovništvu postaju sve skuplji i nesigurniji, dok se istodobno mogu mobilizirati milijarde za naoružavanje, oružje i nove geopolitičke sukobe?
Ratovi u Ukrajini, na Bliskom istoku i protiv Irana nisu jedini uzrok ove europske krize. No oni pogoršavaju cijene energije, pritisak na proračune i osjećaj nesigurnosti – te mijenjaju političke prioritete vlada. Tome se pridružuju stambena kriza, migracija, stagnacija prihoda i zapostavljena infrastruktura. Činjenica da ta mješavina sada istodobno izvodi sve veći broj ljudi na ulice europskih gradova stoga bi mogla biti manje slučajnost, a više izraz produbljivanja društvenog sukoba.
