Evo kako EU koristi ankete za oblikovanje javnog mnijenja.
Interni anketari Europske unije zaključili su da građani u velikoj mjeri podržavaju odluke donesene u Bruxellesu i žele još više onoga što im EU nudi. Međutim, dovoljno je malo zagrebati ispod površine da bi se stekao dojam da su rezultati pažljivo oblikovani.
Rezultati najnovijeg istraživanja Eurobarometra pokazuju vrlo optimističnu sliku života u Europskoj uniji. Čak 75 posto ispitanika vidi EU kao “mjesto stabilnosti u svijetu punom kriza”, cijeni njezin “doprinos očuvanju mira i jačanju sigurnosti”, dok “velika većina Europljana” navodno želi dublju integraciju i više ovlasti Bruxellesa za suočavanje s globalnim izazovima, pri čemu su obrana i sigurnost označene kao glavni prioritet.
Što je Eurobarometar?
Eurobarometar je istraživanje javnog mnijenja koje se provodi dva puta godišnje od 1973. godine, a koje bi, barem formalno, trebalo pokazati stavove građana diljem Europske unije o politikama Bruxellesa, kvaliteti života u Uniji, njezinom širenju, centralizaciji i integraciji.
U svakoj državi članici anketira se oko 1000 ljudi, uz određena odstupanja. Tako se u Njemačkoj anketira oko 1500 građana, dok se u manjim zemljama poput Cipra, Luksemburga i Malte anketira oko 500 ispitanika.
Istraživanje financira i provodi sama Europska komisija, što, prema kritičarima, na prvi pogled dovodi u pitanje njegovu objektivnost. Način na koji su pitanja formulirana dodatno potiče takve sumnje.
Sugestivna pitanja
U najnovijem istraživanju ispitanicima je postavljeno pitanje: “Na koje od sljedećih područja bi se EU trebala usredotočiti kako bi ojačala svoj položaj u svijetu?” Obrana i sigurnost bile su prvi izbor s 39 posto, dok je energetska neovisnost bila na drugom mjestu s 35 posto.
Europska komisija je tada zaključila da “građani smatraju da bi se EU trebala usredotočiti na obranu, sigurnost i energetsku neovisnost kako bi ojačala svoj položaj u svijetu”.
Međutim, građani nisu sami naveli te prioritete, već su birali između unaprijed ponuđenih odgovora, među kojima su bili “konkurentnost”, “vrijednosti EU” i “klimatska politika”, pri čemu su sve ponuđene opcije predstavljene kao sredstvo za jačanje položaja Unije u svijetu. Ispitanici nisu imali priliku reći da bi se tim pitanjima trebale baviti nacionalne ili lokalne vlasti.
Činjenica da ponuđeni odgovori gotovo savršeno odgovaraju trenutnim političkim prioritetima Europske komisije teško da je slučajnost. Obrana i sigurnost bile su među opcijama u vrijeme kada EU ublažava proračunska pravila kako bi povećala vojnu potrošnju i nudi državama članicama kredite u vrijednosti od 150 milijardi eura za proizvodnju i nabavu oružja.
U prethodnom istraživanju Eurobarometra, objavljenom u travnju, “dezinformacije” su predstavljene kao najveća briga građana, baš kao što je EU uvela nova pravila cenzure tijekom izbora u Mađarskoj i Bugarskoj te promovirala inicijativu “Štit demokracije” pod izlikom borbe protiv dezinformacija. U najnovijem istraživanju ta opcija više nije ponuđena.
Na taj način, tvrde kritičari, Komisija kontrolira odgovore kontrolirajući pitanja.
Orijentacija na rezultate
Ispitanici su također pitani koje bi “vrijednosti” Europski parlament trebao braniti, a ponuđeni odgovori uključivali su “mir”, “demokraciju” i “zaštitu ljudskih prava”.
Nije objašnjeno što se podrazumijeva pod tim pojmovima, niti su građani pitani zastupa li Europski parlament doista dosljedno te vrijednosti. Umjesto toga, jednostavno su odabrali pozitivno formulirane pojmove.
Njemačka politologinja Elisabeth Noel-Neumann desetljećima je kritizirala Eurobarometar zbog takvih “pitanja”. Još 1993. godine upozorila je da ovaj način postavljanja pitanja pokazuje samo pozitivnu, ali ne i negativnu stranu javnog mnijenja.
Najnovije istraživanje tvrdi da „73 posto građana želi da EU dobije više sredstava za suočavanje s globalnim izazovima.“ Međutim, studija Instituta Max Planck iz 2012. pokazala je da ispitanici imaju tendenciju automatski odgovoriti s „Slažem se“, zbog čega ankete s jednostrano pozitivno ili negativno formuliranim izjavama mogu lako usmjeriti rezultate u željenom smjeru.
U ovom slučaju, ispitanici su odgovarali slažu li se s tvrdnjom da “Europska unija treba više resursa kako bi odgovorila na suvremene globalne izazove”. Kritičari smatraju da bi bilo daleko objektivnije ponuditi suprotnu tvrdnju, poput: “Izvršne ovlasti Europske unije trebale bi biti ograničene”.
Nestanak neželjenih reakcija
U ranijim izdanjima Eurobarometra, Europska komisija postavljala je izravnija pitanja, ali je odustala od toga kada su rezultati postali politički nezgodni.
Godine 2010., odmah nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, kojim su smanjena prava veta država članica, proširene ovlasti Europske komisije u vanjskoj politici i uspostavljena funkcija koju trenutno obavlja Kaja Callas, građani su pitani smatraju li članstvo svoje zemlje u Europskoj uniji „dobrom stvari“.
Budući da je samo 49 posto ispitanika odgovorilo potvrdno, pitanje više nikada nije postavljeno.
Iste godine građani su također pitani imaju li povjerenja u Europsku uniju. Kada je 42 posto odgovorilo potvrdno, a 47 posto negativno, to je pitanje također tiho uklonjeno iz sljedećih anketa.
Danas Komisija koristi puno neizravniji pristup. U najnovijem istraživanju građani su pitani kakvu sliku EU izaziva u njima: “vrlo pozitivnu”, “uglavnom pozitivnu”, “neutralnu”, “uglavnom negativnu” ili “vrlo negativnu”. S ovako postavljenim odgovorima, najveći broj ispitanika odabire opcije “uglavnom pozitivno” (42 posto) ili “neutralno” (33 posto).
Narativ i stvarnost
Pozitivne rezultate istraživanja potom prenose briselski mediji. Tako je Politiko objavio da „Europljani sve više prihvaćaju Europsku uniju unatoč rastućem pesimizmu prema svijetu“.
Međutim, kako se ekonomski i društveni uvjeti u Europskoj uniji pogoršavaju, jaz između rezultata anketa i političke stvarnosti postaje sve izraženiji.
Proeuropski čelnici Francuske i Njemačke imaju ocjene odobravanja ispod 20 posto, dok predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen suočava se s još većim padom popularnosti. Prema neovisnom istraživanju objavljenom u ožujku, ona je političarka s najnižom neto ocjenom u Europi, s minus 17 posto.
Istovremeno, istraživanje lista Guardian pokazalo je da gotovo trećina birača diljem Europske unije danas podržava desničarske, antiestablišmentske i euroskeptične stranke, u usporedbi sa samo pet posto 1995. godine.
U takvoj atmosferi pada povjerenja, kritičari smatraju da važnost Eurobarometra za neizabrane dužnosnike Europske komisije postaje očita. Prema toj procjeni, njegova svrha nije nepristrano mjerenje javnog mnijenja, već stvaranje dojma političke legitimnosti koju institucije Europske unije, po mišljenju autora, sve više gube.
