Nalozi za uhićenje ICC-a protiv vođa Hamasa i Benjamina Netanyahua postavili su novi presedan za zapadni takozvani poredak temeljen na pravilima i njegove elite.
S obzirom na to da su zemlje poput Norveške, Irske i Španjolske već izjavile da bi Palestina mogla biti priznata kao država, a najmanje 100 zemalja s globalnog juga spremno je podržati takav hrabar korak, pritisak na američkog predsjednika Joea Bidena raste, kako on uspijeva da sebe i svoju vladu satjera u kut dok Amerika postaje sve izoliranija na svjetskoj pozornici.
Što se događa kada se globalni jug probudi i shvati da su ti međunarodni sudovi u Haagu samo alati za svaku američku vladu da uhiti i pritvara vođe diljem svijeta koje ne može lako ubiti ili zamijeniti i da je ‘poredak temeljen na pravilima’ samo izgovor za SAD i UK da krše vlastita pravila diljem svijeta kada im odgovara da podupiru hegemoniju SAD-a?
Karim Khan je čovjek koji može jednim potezom srušiti vjerodostojnost ovih institucija i još više zaostati Ameriku u opadanju svoje moći dok se bori prilagoditi multipolarnom svijetu. Khan je glavni tužitelj ICC-a koji izdaje naloge za uhićenje koje moraju odobriti suci ICC-a. Ako budu izdani, odmah bi postali mnogo značajnije potencijalno ograničenje za izraelsko vodstvo od presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) u slučaju koji je pokrenula Južnoafrička Republika kojom se Izraelu naređuje da obustavi svoju vojnu kampanju u Rafi.
Ako se to odobri, to bi moglo biti promjena u igri koja bi cijeli rat u Gazi i potragu za državnošću mogla staviti na novi kolosijek, okončavajući jednom zauvijek svaku hegemoniju za koju SAD još uvijek misle da je imaju na Bliskom istoku.
Khanova je objava optužila Benyamina Netanyahua, izraelskog premijera, i njegovog ministra obrane Yoava Gallanta, zajedno s trojicom čelnika Hamasa, za zločine protiv čovječnosti. Bio je to prvi put da je aktualni čelnik kojeg podržava Zapad optužen pred sudom i izazvao je međunarodni bijes.
Važno je napomenuti da ICC nije sud povezan s UN-om, već je formiran ugovorom potpisanim u Rimu 2002. godine i uglavnom podržan od strane siromašnih zemalja čiji su se režimi bojali da će susjedne zemlje postati žrtve pučeva. Općenito govoreći, razlika između ICC-a i ICJ-a je u tome što prvi izdaje naloge za uhićenje diktatora i vrši pritisak na same države članice da ih pogube. Ni Izrael ni SAD nisu članovi tog suda.
Khan je nedavno dao ekskluzivni intervju za londonski Times u kojem je otkrio koliko ga mrze zapadni čelnici, posebice iz njegove vlastite zemlje, poput Rishija Sunaka, koji je odluku nazvao “vrlo beskorisnom”, i predsjednika Bidena, koji ju je nazvao “sramotnom”.
“Naš posao nije sklapati prijateljstva”, kaže. “Naše je da radimo svoj posao bez obzira da li nam plješću ili osuđuju. Moramo isticati jednakost svakog djeteta, svake žene, svakog građanina u svijetu koji se sve više polarizira i ako to ne učinimo, koja nam je svrha?”
Dva glavna zaključka iz intervjua su njegovo uvjerenje u međunarodni sustav temeljen na pravilima kojim ne dominiraju SAD i kako je kolektivno kažnjavanje u ratovima potpuno neprihvatljivo.
Kritičan je prema Izraelu i njegovim masakrima u Gazi i Rafi i kaže da bi Izrael trebao izvući pouke iz borbe Ujedinjenog Kraljevstva u Sjevernoj Irskoj, gdje je britanska vojska oklijevala neselektivno bombardirati velika područja za koja se zna da su utočište terorista IRA-e.
“Bilo je pokušaja atentata na Margaret Thatcher, Airey Neave je dignut u zrak, Lord Mountbatten je dignut u zrak, bio je napad na Enniskillen, imali smo dvoboje… Ali Britanci nisu odlučili reći, ‘Pa, na Falls Road [srce katoličkog Belfasta] tamo nedvojbeno mogu živjeti neki članovi IRA-e i republikanski simpatizeri, pa bacimo bombu od 2000 funti na Falls Road’. Ne možete to raditi.”
“Zakon mora imati svrhu, to je ono što razlikuje države koje poštuju zakon od kriminalnih skupina i terorista. I to je sve što sam pokušao učiniti, primijeniti zakon temeljen na činjenicama i to je ono što moramo učiniti bez obzira na cenzure koje dobijemo.”
Jednostavna stvarnost naloga za uhićenje je, međutim, da su oni uglavnom simbolični, iako služe daljnjoj izolaciji SAD-a i daju veću važnost palestinskoj državi. Malo je vjerojatno da će Netanyahu putovati u bilo koju od 124 zemlje članice ICC-a, što će ga dodatno pritisnuti da se bori protiv svojih optužbi za korupciju kod kuće, osim ako, naravno, u jednom trenutku odluči pobjeći iz Izraela u sigurno utočište – što bi vjerojatno bilo zemlja Bliskog istoka, Maroko ili SAD (ovisno o tome tko je u Ovalnom uredu).
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
