U svojoj borbi za bolji svijet taj bivši gerilac tupamarosa  trinaest je godina bio podvrgavan  nemogućim zatvorskim uvjetima, ali po izlasku nastavio je jači. Ono što znamo, bio je pet godina predsjednik Urugvaja, jedne od siromašnijih zemalja, a vodeći tu zemlju  uskratio si je sve beneficije u korist osiromašenih. Živio je na svojoj farmi, koristio tek VW bubu, a i devedeset posto predsjedničke plaće odrekao se uime onih koji imaju malo i tako dosljedno svojim idejama živio do samog kraja.

Na njega je nemoguće nalikovati, nemoguće ga je oponašati ili kopirati. Rijetki su autentični ljudi poput njega. Nastojanja da se neponovljivo ponovi uvijek postoje, to je ljudski, ali karizme su uvijek iznimne, unikatne.

U teškim i beznadnim vremenima i u mraku svijeta uvijek je poticajno znati da postoje lučonoše.

José Pepe Mujica kako je živio tako je i umro, bez ikakve pompe. Na nama je ostalo da se sa sjetom i poštovanjem prisjetimo njegovog života posvećenog drugima.

Hvala, Pepe, na dosljednosti, ustrajnosti, pomalo zaboravljenom humanizmu i primjeru koji svijetli.