Večeri posvećene Arsenu u projektu „Arsen, čovjek kao ja“, a posebno projekt „Trag u beskraju“ u Oliverovu čast koji se održavaju svake godine, daju težinu onome što sam napisao na dan kada je umro Oliver, a tada sam napisao:

„Do večeras nisam do kraja mogao pojmiti pravu težinu riječi izgovorenih u kultnoj seriji Velo Misto, u rečenici koju je legendarni Picaferaj, šjor Svitlost izgovarao:

‘Ludega li grada, ludega li svita …“

Do danas nisam znao tajnu sportskih, kulturnih i svih drugih uspjeha Dalmacije, a posebno Splita. Nije tu samo u pitanju more, sunce, krš, geni, dišpet, pisma, vino, “ludilo”. Glavni sastojak je iskren čovjek i emocija.

Stalno govorim, *ebeš život bez emocije (oprostite mi na rječniku), ali ovo danas na ispraćaju Olivera bio je festival velikih i dostojanstvenih emocija. Priznajem, od jutra i Gibonnijevog govora plačem svaki put kada netko spomene Olivera na radiju ili televiziji, a sada je kulminiralo.

Olivera je stvorila i u besmrtnost odvela njegova humanost i emocija. Hrvatsku je stvorila humanost i emocija. Upravo ova emocija kojom je Dalmacija, Split, ali i cijela Hrvatska ispratila Olivera.

Iskrena emocija, kakvu je u sebi nosio i sam Oliver kojeg nikada nisu “prebacila” svijetla pozornice i popularnost, ostao je vjerodostojan u svom životu i činjenju.

To su građani Hrvatske, Dalmacije, Splita i Vela Luke prepoznali u Oliveru i zato su ga toliko voljeli. Adio, čovječe od emocije! Vjerujem da si ponosan na svoju Dalmaciju, na svoj Split i na svakog građana tvoje Hrvatske, kao što su i oni ponosni na tebe i zato su pustili iskrenu suzu i stisnuta glasa dostojanstveno te ispratili pjevajući o ljubavi, emociji koja nas sve pokreće, veže i može promijeniti sve. Odoh popit’ jednu za tebe…“