Poznajem dosta pravih branitelja. Oni nisu u udrugama, nemaju povlaštene mirovine i ne viču u prazno ZDS.
To su ljudi duboko razočarani, u apatiji, jer vide da je njihove Domovine sve manje i da lešinari čerupaju sve što valja.
Oni žive skromno, uglavnom šute a kad nešto kažu svaka im riječ nosi iskustvo.
Mnogi su se sakrili iza alkohola, jer je bol prevelika i traume nezaliječene.
Kad prozivamo gdje su branitelji u obrani Like i Domovine i zašto šute onda krive prozivamo.
Pravi branitelji ne šute, prozreli su igru vlasti i ne podržavaju zločinačku organizaciju. Pravog branitelja sigurno ćete sresti na svakom prosvjedu gdje se narod bori za slobodu i zdravlje.
A, tko su onda oni koji šute?
Polako, postepeno vlasti su povećavale registar branitelja sa svojim članovima i plaćenicima. To nisu branitelji naroda nego infiltrirani uhljebi i agenti čija je svrha bila da razvodne udrugu pravih branitelja i patriota i uspjeli su u tome. Istisnuli su svakog poštenog domoljuba na margine. Stoga kad pitamo gdje su branitelji, zašto nas ne podrže trebamo znati da oni već jesu s nama. Rame uz rame. A, ovi drugi koji šute i vidimo ih samo na koncertima i drugim dernecima nisu branitelji nego prerušeni uhljebi.
Ne zovite ih u pomoć, oni nisu na strani naroda nego na strani onih koji ih plaćaju i koji su im dali titulu bez da su vidjeli fronta. Njima ne smetaju pljačke, rasprodaja i trovanje zemlje. Njih se to ne tiče. To je bitno shvatiti da se ne ljutimo na krive, da ne optužujemo prave branitelje i da ne tražimo pomoć tamo odakle neće doći. Isto je bitno da shvatimo da oni koji su krvarili za domovinu da su i danas s nama, rame uz rame.
Oni nisu kupljeni podmićivanjem, jer im je bitnija istina i pravda od izdaje domovine i naroda. Okreni se i prepoznat ćeš ih pored sebe. Nisu u odijelima, ne voze elitna vozila, ne razmeću se, ne galame. Tihi su, neprimjetni i promatraju. Kao Aragorn iz Gospodara Prstenova u kutu taverne, budan i spreman. S iskustvom i znanjem i s nepokolebljivim duhom koji se ne dade pokoriti nikome.
