Naposljetku su se isti članovi Kongresa koji su golemom većinom glasovali za ratove u Aziji i na Bliskom istoku okrenuli protiv američkih domoljuba koji su riskirali svoje živote (ili ih izgubili) boreći se protiv islamskih boraca „tamo”, kako se mi ne bismo morali boriti protiv njih „ovdje”. U još jednom primjeru gorke ironije, američke veterane tih ratova često nazivaju „islamofobima” i u SAD-u ih nadziru kao „potencijalne domaće teroriste”. New York ima islamskog gradonačelnika iz Ugande. Minnesota ima islamskog člana Kongresa iz Somalije koji možda čak nije ni naturalizirani američki državljanin. Michigan ima još jednog islamskog člana Kongresa koji mrzi Ameriku i voli Hamas. A Michigan bi za senatora mogao izabrati čovjeka koji ima veze s Muslimanskim bratstvom. I broj džamija i broj muslimana u Sjedinjenim Državama udvostručili su se od 11. rujna.

Nakon najgoreg napada na američkom tlu od napada na Pearl Harbor, američki su se domoljubi dobrovoljno prijavili kako bi branili zapadnu civilizaciju od islamskog osvajanja. Na njihovo veliko ogorčenje, američka je vlada uvezla islamsku civilizaciju u Ameriku, dok su domoljubi bili previše zauzeti borbama u drugim dijelovima svijeta da bi kod kuće branili Povelju o pravima i svoje sunarodnjake. Bol zbog te izdaje nikada neće nestati.

Domoljubi u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj, Kanadi, Australiji i diljem kontinentalne Europe osjetili su istu bol zbog izdaje. Nijedna zapadna vlada nikada nije zatražila dopuštenje svojih građana da prestane čuvati nacionalne granice kako bi mogla preplaviti stoljetne domovine strancima.

Referendum o Brexitu iz 2016. u Ujedinjenom Kraljevstvu bio je, među ostalim, naknadno izjašnjavanje o politici otvorenih granica koju je Europska unija nametnula Britaniji. Nakon što su britanski domoljubi glasovali za to da vlada napusti EU i zaštiti kraljevstvo od daljnje invazije, britanski je establišment u praksi zanemario rezultate i preplavio Ujedinjeno Kraljevstvo još većim brojem stranaca.

Osim nekoliko srednjoeuropskih zemalja čije su se stanovništvo i čelnici uporno opirali pokušajima EU-a da izvornim stanovništvom zamijeni strance, demografski sastav Europe znatno se promijenio u ovom stoljeću. Od 2015. do 2024. u Njemačku se doselilo više od šest milijuna stranaca, čime se udio stanovnika rođenih u inozemstvu povećao s 13 % na 21 %. U istom je razdoblju u Ujedinjeno Kraljevstvo pristiglo više od četiri milijuna stranaca. Udio stanovnika Malte rođenih u inozemstvu porastao je s 9 % na 32 %. Novi dokumentarni film Replacing Europe pokazuje kako europske vlade i zapadne nevladine organizacije koriste novac poreznih obveznika za uništavanje nekoć suverenih nacionalnih država masovnim migracijama. Kako je to izrazio jedan kritičar establišmenta EU-a: „Birokracije u Bruxellesu reguliraju sve osim priljeva ljudi koji zauvijek mijenja demografsku sliku Europe.”