Je li kineska mega brana u Tibetu izvor energije ili vodeno oružje?
Kina gradi najveću svjetsku branu u Tibetu. Dok Peking opravdava branu Medog “zaštitom klime” i sigurnošću opskrbe, među susjednim zemljama raste zabrinutost da bi komunistički režim mogao vodu pretvoriti u oružje.
Branom Medog na Yarlung Tsangpou, gornjem toku rijeke Brahmaputre, Kina postavlja nove standarde. S planiranim kapacitetom od 60 gigavata, očekuje se da će brana Medog ne samo nadmašiti prethodnog rekordera, branu Tri klanca, već i da će godišnje generirati približno 300 milijardi kilovat-sati električne energije.
Smatra se da bi to mnoge termoelektrane na ugljen moglo učiniti zastarjelima. Ali ono što se svijetu prodaje kao korak prema “klimatskoj neutralnosti” ima mnogo dalekosežnije posljedice.
🇨🇳 Yarlung Tsangpo Hydro Project (墨脱水电站 – Medog Hydropower Station)
— 🔻 🪂🇮🇷🇵🇸🇾🇪🇨🇳🇰🇵National Juche🇰🇵 (@nationaljuche) July 21, 2025
🌊 A cascade of five mega dams on the Yarlung River
⚡ Generates 300 TWh/year — equal to 7% of U.S. electricity
3× the output of 🇨🇳 Three Gorges — once the world’s largest single-site project. https://t.co/Z6if3UP53a pic.twitter.com/ynajxl22g9
Dimenzije projekta nisu samo ekološke i ekonomske, već prije svega strateške. Rijeka Yarlung Tsangpo probija se kroz Tibetansku visoravan prije nego što se ulije u Indiju i Bangladeš kao Brahmaputra. Tko god kontrolira vodu ovdje, drži ključ opskrbe – ili nedostatka opskrbe – stotina milijuna ljudi i regionalne poljoprivrede.
🇨🇳 China loots Tibet, targets #India #CCP begins Medog Dam world’s biggest - on #Tibetan land, right on Brahmaputra
— Your Views Your News (@urviewsurnews) July 21, 2025
60,000 MW, 3× bigger than Three Gorges, ₹14+ Lakh Cr project
Can flood Assam, Arunachal & #Bangladesh in hours
Free #Tibet. Stop #China water war#ifkgbg pic.twitter.com/joEkbQ4RhG
Južne države Indije i Bangladeša s rastućom nervozom prate kineske građevinske projekte. Regiju već karakteriziraju granični sukobi, nepovjerenje i geopolitičko rivalstvo. Kontrola nad rijekom daje Pekingu snažnu prednost: Kina bi mogla regulirati protok vode praktički pritiskom na gumb, što bi imalo ozbiljne posljedice za poljoprivredu, zalihe pitke vode i gospodarstva južnih zemalja. Indija je više puta upozoravala na “vodeno oružje” i navodi iskustva u jugoistočnoj Aziji: Tamo je Kina već dokazano uzrokovala nestašicu vode i ekološku štetu u susjednim zemljama izgradnjom brana na Mekongu. Islamabad, međutim, također optužuje New Delhi za slično ponašanje u vezi s Kašmirom, koji je ključan za opskrbu vodom Pakistana.
China’s massive Medog Dam on the Brahmaputra isn’t just about hydropower.
— Nishtha Narayan (@narayan_nishtha) July 23, 2025
🔸 Risk of flash floods & droughts in NE India
🔸 Earthquake-prone zone — danger of reservoir-triggered quakes
🔸 Indigenous lives, ecology, culture under threat#MedogDam #WaterWar pic.twitter.com/fue4rmRrai
Transnacionalne rijeke poput Brahmaputre, Mekonga i Gangesa odavno su postale teme političkih sporova. Pekinška kontrola nad njihovim gornjim tokom daje Srednjem Kraljevstvu ogromnu prednost – često bez međunarodnog nadzora ili obvezujućih sporazuma. Brana Medog je glavni primjer nove “hidropolitike”: ovdje se infrastruktura, okoliš, tehnologija i teritorijalna politika spajaju u jedan, kombinirani instrument. Onaj koji komunistički režim, zahvaljujući svojoj snažnoj poziciji moći u regiji, vješto koristi u svoju korist, stvarajući tako daljnje ovisnosti.
