Bio jednom jedan narod, zvao se Hetiti, koji je bio ravnopravan s Egiptom, Babilonom i Asirijom.

Krenuli su skromno… odlučili su napraviti glavni grad u planinama današnje Turske gdje ga je bilo gotovo nemoguće osvojiti. Kada su dobro opasali i učvrstili svoje zidine, krenuli su u osvajanje. Njihova pobjedonosna taktika bila je zakon bratstva koji se nikada ne izdaje. Na vrhuncu moći ni egipatski faraon ih nije mogao pobijediti na bojnom polju pa je s njima potpisao prvi poznati međunarodni mirovni sporazum u povijesti. Pad carstva počinje onoga trenutka kada je zakon bratstva prekršen kada onaj koji nije imao pravo, u svojoj oholosti uzima ispravnome njegovo pravo te time ruši ono što je stoljećima građeno. Ta nepravda državu je izjedala iznutra i kada je došla opasnost izvana, država nije bila dovoljno jaka da se odupre napadačima. Temeljni stup na kojem je počivalo društvo je izvađen pa je bilo samo pitanje vremena kada će se sve ostalo urušiti. I tako je nekada veliki narod Hetita nestao iz povijesti i za njega većina Hrvata ne zna niti ih je briga kako su završili.

Uvjeren sam da većina Hrvata katolika ne zna puno bitniju stvar za nas od nekog davno izumrlog naroda, a to je proročanstvo njemačke mističarke i stigmatičarke Therese Neumann koje je rekla ocu Petru Perici, hrvatskom mučeniku i skladatelju jedne od najljepših hrvatskih pjesama: “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata”. Za proročanstvo je saznao kada je bio u Njemačkoj na liječenju, a ono sadrži tri stavke: 

1. on će umrijeti mučeničkom smrću;
2. Hrvatska će biti slobodna do kraja stoljeća;
3. Hrvatska i Hrvati su izabrani biti kralježnicom Europe, tj. izabrani su da sačuvaju i obrane kršćanstvo u Europi. 

Dva od tri proroštva su se obistinila, dok treće danas živimo. Ovo proroštvo je nedavno izašlo u javnost, a iznio ga je don Josip Mužić, autor knjige “Beskompromisna politika katolika- principi o kojima se ne pregovara”. Knjiga je također nedavno objavljena i ona sadrži tri točke oko kojih političar katolik ne bi smio pregovarati, a to su: 

– bezuvjetno poštivanje ljudskog života od trenutka začeća do prirodne smrti; 

– prepoznavanje i promicanje prirodne strukture obitelji temeljene na braku između muškarca i žene;

– pravo roditelja da slobodno odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim moralnim i vjerskim uvjerenjima.

Još je rekao jednu jako zanimljivu stvar, a to je da se proroštvo ne mora ispuniti ukoliko onaj kome je proroštvo obznanjeno to isto proroštvo odbaci. Gledajući ove točke, vidimo da Republika Hrvatska i Hrvati krše svaku od njih pa smo jako daleko od ostvarenja ovog uzvišenog poziva. Pobačaj je ozakonjen zakonom iz države čije smo zakone navodno odbacili, a pitanje je vremena kada će ubojstvo staraca doći na dnevni red; istospolne veze imaju jednaka prava pred zakonom kao i normalni brakovi, čak štoviše, istospolnim parovima država daje djecu na posvojenje; pravo roditelja na slobodno odgajanje djece je onemogućeno raznim zakonima o “dječjim pravima” pa djecu odgaja sustav koji je svjetonazorski protuobiteljski nastrojen. Ukratko, idolopoklonici novca koji drže vlast u Hrvatskoj su u suradnji sa slugama Zloga prekršili sve Božje i prirodne zakone samo kako bi ostali na vlasti, a u svemu tomu ih narod podržava jer je narod isti kao i oni, samo nije u mogućnosti raditi sva zla koja oni čine. Kaže jedna narodna: “kakva svinja takva mast, kakav narod takva vlast”. Bratstvo se ne može graditi s idolopoklonicima i bezbožnicima, samo s onima koji su vjerni Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi svojim životom i djelima. Broj u ovom trenutku nije velik, ali sve je moguće onomu tko vjeruje. Zabludjeli će izumrijeti kroz naraštaj ili dva, pitanje je samo hoće li nas biti dovoljno da preuzmemo upravljanje narodom s obzirom da idolopoklonici vrše zamjenu stanovništva. Kako naći zajednički jezik s nekim kome je prirodno dobiti ili namjestiti posao preko stranačke veze ili s nekim tko se zalaže za pobačaj i promjenu spola? Znam da bi me onaj tko se pokazuje mojim bratom kada bi njegov posao bio u opasnosti, izdao, a ovaj drugi bi me odmah ubio kada bi znao da može proći nekažnjeno.

Promatrajući našu povijest tužno je gledati kako nekoć slavan narod ovako neslavno propada, prvenstveno ćudoredno pa onda na svaki drugi način. Branitelji Gvozdanskog 1578. se nisu predali krivovjernicima, smrzli su se živi i time zadobili poštovanje svojih neprijatelja; branitelji Odžaka 1945. se nisu predali sotonistima iako borba više nije imala nikakvoga smisla; branitelji Vukovara 1991. predali su se raskolnicima tek nakon što su ostali bez streljiva pa su svojom borbom dali vremena drugima za pripremu obrane. Naša povijest vrvi ovakvim događajima i imamo od koga naučiti kako se bori za bolje sutra. U čemu je onda problem? Je li bitnije dobiti posao u državnoj tvrtki i ne raditi ništa, kupiti dobar automobil i otići na neko putovanje ili je bitnije napraviti nešto što je Bogu milo? Kuća napravljena na nepošten način će propasti ili će se netko drugi useliti u nju, automobil će se pokvariti, mirovinu nam neće imati tko dati,… Ako mislite da će stranci raditi za nas kao roblje i da će nama biti dobro, neće. Oni nam ruše cijenu rada jer kada poslodavci ne bi imali mogućnost zaposlenja stranaca morali bi povećati plaće domaćim radnicima. 

Kako se onda izvući iz svega ovoga? Rješenje je odmak od velikih gradova, bilo to u planinu, na otok koji nije zatrovan turizmom ili u polje. Za tako nešto potrebna je hrabrost, požrtvovnost, organiziranost i bratstvo. Život na selu je sporiji i mirniji od života u gradu koji je pun otrova za dušu. Čovjek htio ne htio upada u taj vrtlog nemira i jako je teško živjeti drugačije od drugih. Zato nam je uz zakon bratstva potrebna i “Benediktova opcija”, strategija nazvana prema svetom Benediktu, koji je u 6. stoljeću, gledajući kako se Zapadno Rimsko Carstvo urušava, otišao u šumu ne da bi pobjegao od svijeta, već da bi u tišini i radu izgradio novi način života. Njegovi samostani postali su “otoci” koji su sačuvali vjeru i pismenost dok je oko njih vladao nered. Benediktova opcija ne treba tisuće ljudi već prstohvat onih koji su spremni živjeti vjerodostojno. Kada se život u gradovima počne urušavati ljudi će u tim malim zajednicama vidjeti svjetlo i izlaz iz mraka u kojem su živjeli, a mi ćemo biti tu da im pomognemo. Naši preci, kada su došli na ovo podneblje, živjeli su u okolici gradova i širili svoje potomstvo, dok se starosjedioci u gradovima nisu imali gdje širiti i demografski su poraženi. Tko ne može u ovom trenutku baš ovakav drastičan potez napraviti može umjesto kupnje stana kupiti ili izgraditi kuću s okućnicom.

“Mudre izreke” iz Biblije jako puno otkrivaju, iako su napisane prije 3000 godina. Jedna od njih glasi: “gdje nema razborita upravljača, narod propada; gdje nema straha Gospodnjeg, kuća se ruši”. Proročanstvo o kralježnici kršćanske Europe ne može ispuniti narod koji je pogrbljen pod vlastitim teretom grijeha i poroka. Kralježnica mora biti čvrsta, a čvrstoća proizlazi iz vjere i discipline, a ne iz udobnosti i užitka. Bog svoje najteže bitke daje najhrabrijim ratnicima pa neka svatko od nas sebi postavi pitanje: jesmo li i dalje ono što smo nekada bili?