Najbolja istoznačnica za pragmatičnost je prilagodljivost dok je ona za kompromis ustupak. Obje imaju isto značenje- odustajanje od svojih uvjerenja koja mogu biti ispravna ili kriva. Međutim, ako je neko uvjerenje ili stajalište krivo, odustajanje od toga nije pragmatičnost ili kompromis nego poniznost i mudrost dok je ustrajnost u njima oholost i nerazboritost. Ako je neko uvjerenje ili stajalište ispravno i od njega se odustane, onda je to izdaja te se nakon odustajanja od ispravnoga u budućnosti ne može očekivati ništa dobro.
Trenutni predsjednik jedne županijske Skupštine (tada to još nije postao) mi je u prvom i jedinom telefonskom razgovoru koji smo vodili rekao kako u politici treba biti pragmatičan. On je na listi jedne stranke postao vijećnik, da bi nakon toga pragmatično izdao svoje stranačke kolege i napravio kompromis sa drugom strankom koja ga je nagradila mjestom predsjednika Skupštine.
Jedan od najboljih primjera pragmatičnosti i kompromisa bilo je potpisivanje veleizdajničkog Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, za kojega hrvatski nasljednici potpisivača toga sporazuma kao papagaji ponavljaju kako je on “zaustavio rat u Bosni i Hercegovini”. To je istina, ali isto tako je istina da taj sporazum nije završio rat, nego je samo iskopao dublje, (ne)vidljive rovove između ljudi koji tamo žive. Tadašnja pragmatičnost i kompromis u 30 godina od potpisivanja sporazuma desetkovali su hrvatski katolički narod u BiH. Stvarni broj s nekadašnjih gotovo milijun Hrvata katolika u BiH danas je oko 200 000, s tendencijom daljnjeg opadanja. Mi to do nedavno nismo osjetili jer je većina Hrvata iz BiH došla živjeti i raditi u Republiku Hrvatsku. Sada kada je taj bazen iscrpljen, imamo nekoliko stotina tisuća ljudi koji su došli raditi u RH a koji su kulturološki i vjerski potpuno drugačiji od nas.
Prošlomjesečna pragmatičnost i kompromis nasljednika dvojice potpisnika Daytonsko-pariškog sporazuma bio je da se glasači SDA ne mješaju u izbore za hrvatskog predstavnika Predsjedništva BiH a za to je njezina hrvatska inačica petnaestak dana nakon izbora u BiH dobila mjesto potpredsjednika Sabora RH. Naravno, ovo se ne bi dogodilo da glavni kandidat na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH ne dolazi iz redova HDZ-a. Ta stranka je od svoga nastanka pragmatično fizički i institucionalno uništila i uništava istinsku domoljubnu oporbu u Hrvatskoj dok kompromisno pušta da nezadovoljni glasuju za njihove satelite s kojima onda stvara postizborne koalicije.
Kada kažem fizički uništila, mislim na politička ubojstva predstavnika jedine oporbene stranke 1991. i 1992., koja je jedina imala snagu srušiti tu jugoslavensko-udbašku sektu. Osnivači i članovi HDZ-a većinski su pragmatično i kompromisno 1990. postali veliki Hrvati kada su uvidjeli da će se njima od strane Srba dogoditi ono što su oni zajedno sa Srbima učinili svojim sunarodnjacima 1945. Također, trebali su sačuvati svoja pljačkom stečena materijalna bogatstva koja su 45 godina marljivo sakupljali. Zbog te pragmatičnosti danas imamo jaku i saborski zastupljenu radikalnu ljevicu koja će i dalje rasti ali ne postoji jaka domoljubna desnica.
HDZ-u opet dobro jer može nastaviti glumatati branitelja hrvatskih konzervativnih vrijednosti unatoč tome što je (između ostaloga) njihov sadašnji predsjednik Andrej Plenković, projugoslavenski i filočetnički nastrojenim predstavnicima dijela hrvatskih Srba od početka svoga mandata kao predsjednik Vlade RH dao preko 120 milijuna eura.
Nadalje, RH je pragmatično ušla u NATO pa smo vidjeli prije nekoliko godina kako nas naši saveznici brane od ukrajinske bespilotne letjelice koja je pala usred Zagreba. Nakon toga smo pragmatično i čineći razne kompromise ušli u EU zbog čega smo morali pogaziti sve naše vrijednosti koje su nam preci svojom krvlju sačuvali. Tako danas zbog te dvije riječi, između ostaloga, istospolni parovi dobivaju djecu na posvajanje i svatko se može izjasniti o spolu onako kako se on ili ona osjeća. Don Josip Mužić je rekao da bi se svakom od saborskih zastupnika koji je digao ruku za potvrdu Istanbulske konvencije trebalo uskratiti pričešćivanje. Isto vrijedi i za tadašnje (današnje) članove Vlade RH.
Još jedna pragmatičnost je zapošljavanje nekoliko stotina tisuća ljudi preko stranačke veze u državnoj upravi te državnim i javnim tvrtkama pa je rezultat te nepravde 400 000 Hrvata koji su napustili RH nakon ulaska u EU. Kompromisno je Vlada RH pozivala ljude za vrijeme Covid-krize da ubrizgaju neprovjereno cjepivo u sebe. Raznim dobronamjernim savjetima struke i pozivima slavnih došli su do 50% cijepljenih odraslih a kada su došli do toga postotka onda su pragmatično od demokrata koji poštivaju osobnu slobodu postali ono što zapravo i jesu, komunistički nastrojeni umni Jugoslaveni. Pragmatično je 2009. vlada Ive Sanadera izmjenila tadašnji Zakon o otpadu i po prvi put dopustila uvoz opasnog otpada pod određenim uvjetima. Pragmatičnost i kompromis sa Direktivama (naredbama) Europske komisije nastavile su Plenkovićeve vlade: 2019. kada je ukinuta obveza da se inspekciji zaštite okoliša pošiljka otpada mora prijaviti tri radna dana unaprijed i 2021. kada su novim Zakonom o gospodarenju otpadom drastično (i do 15 puta) smanjene kazne za pravne osobe koje u Hrvatsku ilegalno isporuče opasni otpad.
Gdje je narod u svemu ovome? Što on radi (ili ne radi)? Unatoč svim lošim pragmatičnim i kompromisnim odlukama ljudi koji su dobili povjerenje glasača, narod je pragmatično većinski izdao kunu ne čineći gotovo ništa, naivno vjerujući kako će kava poskupjeti dvije lipe, tj. 0,27 eurocenta.
Kaže mi jedan glasač HDZ-a na moju opasku koliko je smeća uvezeno u Hrvatsku da koliko je smeća izvezeno iz nje. Kao da će to očistiti zatrovanu hrvatsku zemlju ili izliječiti otrovane ljude. Nažalost, ovako razmišlja većina njihovih glasača i samo čudo može ozdraviti slijepca koji želi ostati slijep.
Zadnje skandalozno saznanje koje je izašlo u javnost je cijepljenje novorođenčadi BCG- cjepivom kojim se u RH dijete cijepi odmah u rodilištu. Razna obvezna cjepiva koja naša djeca primaju dovela su do trajnih loših posljedica za koje nitko nije odgovarao. Zadnje cjepivo koje Ministarstvo zdravstva želi uvesti kao obvezno je cjepivo protiv HPV-a koje kao obvezno imaju jedne od najkorumpiranijih država na svijetu- Ukrajina, Ruanda i Turkmenistan. Ukoliko roditelji ne žele cijepiti svoje dijete protiv BCG-a, moraju potpisati izjavu o odbijanju cijepljenja djeteta.
U tom slučaju, liječnik je po zakonu obvezan tu izjavu proslijediti Sanitarnoj inspekciji Ministarstva zdravstva. Nakon toga se uključuje Centar za socijalni rad a prekršajna kazna je 266 eura, s tim da se ona može platiti dvotrećinski u roku od 3 dana. Što se tiče odbijanja cijepljenja djeteta ostalim obveznim cjepivima, nastavlja se uključenje CSR-a kao i prekršajno kažnjavanje. Praksa pokazuje da se u slučajevima gdje je dijete inače njegovano i uredno zbrinuto, postupak CSR-a zadržava na razini savjetovanja ili nadzora. Dijete se ne može upisati u vrtić (do predškolskog) a zbog preopterećenosti sustava roditelji će vjerojatno biti prekršajno kažnjeni tri puta, najviše 266 eura po predmetu. Sud obično izriče kazne od 150 eura pa bi zapravo zbog svojih uvjerenja i očuvanja zdravlja svoga djeteta roditelji platili od 300 do 800 eura plus sudske troškove. Necijepljena djeca mogu i moraju ići u predškolski vrtić i osnovnu školu a država ne smije roditeljima oduzeti dijete, što i nije nešto zbog čega bi roditelji koji zbog zdravlja svoga djeteta ne žele cijepiti dijete trebali puno strepiti. Pritisak države ostaje isključivo na razini financijskih kazni i administrativnih zabrana. Tu opet dolazimo do pragmatičnosti i kompromisa sa sustavom gdje se pojedinac boji suprostaviti nepravdi i prodaje zdravlje vlastite djece za sitniš.
18. listopada, nakon objave HALMED-a o privremenom obustavljanju cijepljenja novorođenčadi cjepivom protiv BCG-a na splitskoj
Rivi se održao prosvjed za ukidanje obveznog cijepljenja djece. Prosvjed je počeo u 17 sati i okupilo se najviše stotinu ljudi od kojih su neki poveli djecu. Isti dan, u 15 sati, igrao je Hajduk protiv Varaždina na Poljudu uz prisustvo oko 14 000 navijača. S jedne strane imamo nogometnu utakmicu, koja predstavlja nebitnu zabavu za koju ljudi masovno troše svoje vrijeme, tijelo i novac dok s druge strane imamo pitanje zdravlja naše djece i pritiska sustava na roditeljsku slobodu odlučivanja za što većina uopće ne mari. Gledajući kako se nakon utakmice navijači spuštaju niz Marmontovu ulicu put Rive, jedan govornik je zaključio svoj govor riječima: “Ako ne bude žive i zdrave djece, neće biti ni Torcide ni Hajduka!”
Iza riječi pragmatičnost i kompromis uvijek se krije riječ mlakost a nema gorih ljudi od mlakih ljudi. Zbog toga što su mlaki, savjest ih peče pa je moraju zatomiti raznim porocima. U Otkrivenju piše: “Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.”
Uostalom, najbitnije je staviti ruku na srce dok svira himna a za ostalo ćemo lako.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
