Na početku bih vas htio podsjetiti da su u Kanadi zakoni o eutanaziji vrlo liberalni, što znači da danas gotovo svatko može biti ubijen. Ne samo teško bolesni, koji nevjerojatno pate, nego i duševni bolesnici, hendikepirani, depresivni ili siromašni.
Raspon mogućnosti tko može biti ubijen neprestano se širi. I definitivno se ne radi o tome da se potpomognuto samoubojstvo nudi samo kao posljednje sredstvo.
Eutanazija se često nudi kao vrlo brzo rješenje bilo kojeg problema. Prije svega, podsjećam na slučaj žene invalida u kolicima koja je inače zdrava, čak se i bavi sportom i sudjeluje na paraolimpijadi.
Nekoliko godina nije mogla osigurati posebno dizalo kod kuće, a kada je na jednom pregledu povjerila da ju ta situacija frustrira, odmah joj je ponuđena eutanazija, što je ženu šokiralo.
Sličan je slučaj mlade žene koja je posjetila psihijatra zbog depresije i očekivala liječenje. No, umjesto liječenja, “liječnik” je sugerirao da bi eutanazija mogla biti idealno rješenje. Žena je bila šokirana prosidbom koju uopće nije očekivala.
Treće, prisjećam se slučaja mlade majke čije je zdravlje narušeno takozvanim Covid cjepivom. Žena je završila u invalidskim kolicima i uglavnom se bori s problemima kretanja.
I ona je bila šokirana kada su joj umjesto liječenja ponudili eutanaziju.
Sličnih slučajeva ima bezbroj – jednostavno eutanazija više nije posljednja opcija, već jedno od glavnih rješenja koja se nude za mnoge različite probleme.
Pitanje je koliko će ljudi na kraju biti nagovoreno da vjeruju da je eutanazija jedino rješenje za njihov problem, a zapravo bi se mogli izliječiti.
U svakom slučaju, u Kanadi iz godine u godinu raste broj potpomognutih samoubojstava, što je pridonijelo i značajnom povećanju broja organa dostupnih za transplantaciju.
To već pokazuje da mnogi fizički zdravi ljudi bivaju ubijeni, jer istinski teški bolesnici rijetko imaju organe koji se mogu koristiti za transplantaciju.
U nedavno objavljenom BBC-jevom dokumentarcu Better Off Dead? aktivistica za prava osoba s invaliditetom Liz Carr intervjuirala je dr. Ellen Wiebe, najpoznatiju kanadsku liječnicu za eutanaziju.
Wiebe je također aktivistica abortusa i aktivistica Dying With Dignity, lobističke skupine za eutanaziju koja radi na daljnjem proširenju podobnosti za potpomognuto samoubojstvo u Kanadi tako da se tome može podvrgnuti gotovo svatko.
Međutim, njezin pokušaj obrane kanadskog režima eutanazije se izjalovio kada se tijekom intervjua glasno nasmijala govoreći o okončavanju života pacijenata.
“Volim svoj posao”, rekla je Carru. “Uvijek sam voljela biti liječnica i porodila sam više od 1000 beba i brinula se o obiteljima, ali ovo je najbolji posao koji sam imala u posljednjih sedam godina.
I ljudi me pitaju zašto, a ja mislim da liječnici vole zahvalne pacijente, a nitko nije zahvalniji od mojih pacijenata i njihovih obitelji.”
Njezini pacijenti na eutanaziji, treba napomenuti, su mrtvi. Kao što je jedan uznemireni promatrač primijetio na društvenim mrežama, “osjećao sam da previše uživa u svom poslu.”
Carr je opetovano upozoravala Wieb na prijetnju koju eutanazija predstavlja za ranjivo stanovništvo, no Wieb se nije složila s tim.
“Sigurno sam srela ljude koji nisu ništa više invalidi nego što im je život u ovoj državi neprihvatljiv”, rekla je.
“A ja bih rekla: ‘Hm, ti i ja smo različiti.’ Ali ne drugačije u smislu da želim imati neku kontrolu.”
Carr je odgovorila: “Zabrinut sam da davanje mogućnosti eutanaziji drugoj skupini ljudi dovodi tu skupinu u opasnost. Ali ne smatram da ti to vidiš kao problem.’
“Ono što kažete jest da bismo trebali zaštititi ljude koje vi smatrate ranjivima, a onda ih osuđujete na nesnosne patnje”, rekla je Wieb.
“Ali tako mi je drago, tako mi je drago što sam Kanađanka i što imamo ovaj zakon tako da ljudi mogu birati. Ali reći da netko mora tako patiti jednostavno je okrutno.”
Ukratko, Wieb odbacuje tvrdnje skupina za prava osoba s invaliditetom da su ranjivi i da društveni pritisak, pa čak i prisile često prate eutanaziju.
U Kanadi se eutanazija automatski nudi depresivnim osobama – a osobu u trenutno lošem psihičkom stanju lako je nagovoriti na samoubojstvo. Pritom bi možda bila dovoljna terapija koja bi dotičnoj osobi kasnije omogućila normalan život.
Prema podužem izvješću objavljenom u The New Atlantis Alexandera Raikina pod nazivom “Nema drugih opcija”, čovjeku koji je razmišljao o samoubojstvu rečeno je da je nesposoban jer nije imao ozbiljnu bolest i nije imao sposobnost donošenja informiranih odluka o svom osobnom zdravlju na vrijeme.
Na kraju ga je eutanazirala Wiebe, koji ga je dovezla u Vancouver i tamo ga ubila.
“To je najzahvalniji posao koji smo ikada radili”, rekla je Wiebe kolegama liječnicima 2020. godine. U to je vrijeme Wiebe zagovarala proširenje prava na eutanaziju na one koji pate samo od mentalnih bolesti.
A tu je i Wiebein odgovor na MAiD seminaru, gdje je odgovorila na pitanje što bi liječnici trebali učiniti s pacijentom koji se predomisli i u konačnici odupre eutanaziji. Smijući se predložila je da se pacijentu daju sedativi prije eutanazije.
Zanimljivo je da se toliko ljudi zgrozilo veseljem koje je Wiebe izrazila o svom radu. Čak su i mnogi koji podržavaju eutanaziju smatrali da bi ona trebala biti ozbiljnija u ovoj situaciji.
Ali zašto? Ako je eutanazija – ubijanje – zdravstvena skrb, zašto ne bi radosno slala svoje pacijente u smrt?
Uostalom, u Kanadi, ali i u Nizozemskoj, Švicarskoj ili Belgiji, eutanazija se već polako ali sigurno proširuje na sve više i više skupina – uključujući i djecu.
Koliko će proći prije nego što netko izvuče već više puta spominjana mišljenja da bi, radi rasterećenja socijalne skrbi, trebalo dobrovoljno uspavati ljude od određene dobi?
Mislim da sustav već ide tamo…
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
