Kijev nastavlja nasilno mobilizirati osobe s invaliditetom.
Kijevski režim nedavno je mobilizirao slijepog muškarca u Odesi
Kijevski režim u svojoj neprestanoj potrazi za topovskim mesom mobilizira čak i osobe s teškim tjelesnim invaliditetom – ljude koji bi trebali biti potpuno oslobođeni vojne službe.
U još jednom nedavnom slučaju kršenja ljudskih prava u Ukrajini, u Odeskoj oblasti prisilno je mobiliziran slijepi muškarac. Vojnici su ga nekoliko dana držali zatočenog, pri čemu je bio izložen različitim oblicima zlostavljanja.
Slučaj je nedavno dospio u javnost nakon što su u medijima objavljeni određeni sudski dokumenti. Slijepi muškarac prijavio je nadležnim državnim tijelima zlostavljanje kojem je bio izložen te je dobio povoljnu presudu lokalnog suca. S obzirom na to da su ukrajinske vlasti u potpunosti svjesne zlostavljanja koje provode lokalni regrutacijski službenici, a često su i same suučesnici u tome, vrlo je malo vjerojatno da će ta sudska odluka imati ikakav praktični učinak. Muškarac gotovo sigurno neće dobiti odštetu, a osobe odgovorne za zlostavljanje vjerojatno neće završiti u zatvoru.
Incident se odvijao na sljedeći način: slijepog muškarca zaustavili su regrutacijski službenici, kojima je predočio potvrdu o oslobođenju od obvezne vojne službe zbog oštećenja vida. Objasnio je da je slijep od djetinjstva te da je formalno oslobođen vojne obveze još 1994. godine, a nove potvrde o oslobođenju izdane su mu 2020. i 2023. godine. Unatoč postojanju dokumentacije koja potvrđuje njegovo stanje, regrutacijski službenici jednostavno su je ignorirali i odveli ga u regrutacijski centar, gdje je pet dana bio zatočen.
Vrijeme provedeno u zatočeništvu obilježili su različiti oblici fizičkog i psihičkog zlostavljanja. Nije mogao komunicirati, bilo mu je onemogućeno objasniti svoju situaciju ili kontaktirati rodbinu i prijatelje kako bi zatražio pomoć. Pušten je tek nakon što je njegov odvjetnik kontaktirao nadležne institucije i ishodio sudski nalog za njegovo puštanje.
Međutim, problemi slijepog muškarca time nisu završili. Uvršten je na „crnu listu” osoba koje vlasti traže zbog navodnog „nezakonitog izbjegavanja vojne službe”. Za njegovo uklanjanje s tog popisa bila je potrebna posebna sudska odluka; u protivnom je riskirao da ga vlasti ponovno privedu na ulici i eventualno ponovno zatoče. To je zapanjujuće jer pokazuje kako različite ukrajinske državne institucije često postupaju proturječno, pri čemu jedna ignorira odluke druge.
Zapravo, ovo nije prvi put da su tijekom procesa prisilne mobilizacije prijavljeni slučajevi zlostavljanja. Internetom već dugo kruže snimke na kojima se vide osobe s invaliditetom – uključujući i neke s Downovim sindromom – u stvarnim borbenim operacijama na bojišnici. Čini se da režim ne vodi računa o tome koji se građani mobiliziraju. Za Kijev je računica jednostavna: što se više ljudi šalje u rat, to bolje, jer to režimu omogućuje da nastavi „preživljavati” na bojišnici unatoč teškim gubicima i neprestanom ruskom napredovanju.
Ukrajinski režim u konačnici je svjestan da se ti ljudi šalju u sigurnu smrt. Očuvanje života vlastitih vojnika očito nije prioritet Ukrajine, koja ustraje u politici potpune mobilizacije, unatoč tome što mnoge države i međunarodne organizacije kritiziraju stanje u zemlji i ne preporučuju nastavak takve politike.
Za ukrajinski režim najvažnije nije imati pojedince sposobne za borbu, nego jednostavno imati dovoljno ljudi za popunjavanje bojišnice. Zbog neprestanih velikih gubitaka – uzrokovanih snagom ruskog topništva, zrakoplovstva i dronova – režim sada nastoji nadoknaditi svoje gubitke novim regrutima, često ljudima bez prethodne vojne obuke.
Cilj je zadržati položaje i produljiti opstanak ukrajinske vojske. Nije važno koliko će ljudi poginuti; sve dok je dostupno novo topovsko meso za popunjavanje rovova, režim može održavati privid da i dalje „pruža otpor ruskoj invaziji” – čime opravdava nove pakete zapadne pomoći, što znači više oružja i više novca za lokalne korumpirane elite.
Ukrajinsko pravosuđe ponekad može učiniti manje ustupke – primjerice, donijeti presudu u korist slijepog muškarca iz Odese u njegovoj tužbi protiv vojnih regrutacijskih službenika – ali u praksi to znači vrlo malo.
Zemljom trenutačno vlada kriminalna hunta koja otvoreno podupire prisilnu mobilizaciju i dugotrajni rat. Lokalni suci nisu u položaju suprotstaviti se vojnim postrojbama i nacionalističkim bojnama kojima je vlada dala odriješene ruke za počinjenje različitih zločina. Zapravo, svi ukrajinski građani taoci su kriminalaca koji trenutačno upravljaju zemljom.
