Sve osjetimo u vibracijama oko nas, piše Krešimir Vargašević.
Baš tih dana kada se dogodila tragična smrt Kristijana Periša u Jankomiru, razgovarao sam s jednom ženom i oboje smo primijetili kako je, osim što je vrijeme nekako „nasumoreno“, i u zraku nešto zlokobno. Ne mogu sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da smo osjetili upravo to što se ondje dogodilo, ali…
Kada dobro razmislimo o cijeloj priči, osim velike patnje koju je pokojnik doživio uslijed intervencije tehničara koja je pošla po zlu, najveći problem – odnosno najveći mrak – jest to što je osoblje odjela i bolnice sve pokušalo zataškati. Nisu pokušali zataškati razbijenu epruvetu, televizor ili bocu viskija. Pokušali su zataškati smrt čovjeka iz nehaja, ako ne i iz puno teže kategorije. Zamislite kakvu su energiju tame morali osjetiti u trenutku kada su shvatili što se dogodilo!
Dalje kreće prava „storija“. Taj dan najmanje dvanaest ili trinaest osoba odlazi kući s knedlom u grlu i „medicinkom“ u želucu jer znaju što su učinili. Svatko od njih sljedećih je dana odlazio na brojna mjesta i susretao razne ljude. Među tim ljudima ima i onih izuzetno senzibilnih koji vrlo lako upijaju tuđe vibracije straha, tjeskobe, jeze i stresa. Iako nisu znali što se točno dogodilo niti su to osvijestili na razini uma, ti su ljudi podsvjesno osjećali nešto zlokobno – osjećali su težinu koju su spomenuti pojedinci širili oko sebe. Naime, neki od nas su, osim što su jaki prijemnici, ujedno i jaki odašiljači vibracija.
Konačno, ne isključujem mogućnost da smo moja sugovornica i ja osjetili upravo tu energiju koja se lančano širila preko onih koji su bili u doticaju s tih dvanaestak ljudi. Možda smo nekoga od njih i mi sami sreli?
Siguran sam – dapače, tisuću posto sam uvjeren – da upravo na ovaj način „vladari tame“ kreiraju našu stvarnost. Čine to inzistirajući na širenju loših i mračnih vijesti putem portala, televizije i radija, a nakon ovakvih događaja ta se energija nastavlja širiti i kroz nas same, putem naših vlastitih vibracija.
Informacije koje primamo u nama stvaraju energiju, odnosno vibraciju koju potom odašiljemo dalje. No, istovremeno i sami upijamo sve vibracije iz okoline. Stoga se na kraju postavlja ključno pitanje: kako ćemo tu energiju amortizirati i apsorbirati unutar sebe? Upravo je to presudno za ono što ćemo dalje širiti oko sebe, a što će u konačnici kreirati naš svijet i našu stvarnost.



