Sjećam se kad sam polagao vozački B kategorije prije ravno 30 godina. Položio propise iz prve. Položio prvu pomoć iz prve. Odvozio vožnju, izlazim na ispit i nadam se da ću položiti. Ide sve po loju kad u jednoj manjoj jednosmjernoj ulici doslovno iz ničega hvata mi instruktor volan i malo ga gurka u lijevo i kaže: “Da nisam uhvatio, sad bi udarili u nos parkiranog auta”. Čudim se čudom, ni primisli nije bilo da bi udarili. Vozim dalje, dolazim do raskrižja na Klasijama (Slavonski Brod), stanem kao lijevi skretač u svoju traku i čekam. Auto iz suprotnog smjera koji je išao ravno morao me je naizgled zaobići, jer se u raskrižju ulice u potpunosti ne podudaraju iako zajedno čine cjelinu tj. jednu ulicu. Nemam ni pomisao da radim neku grešku.
Vožnja završava na parkiralištu gdje smo i krenuli sa Klasija i ispitivač mi kaže: “Pali ste jer niste ispravno propustili, na raskrižju koje gledamo, automobil koji je išao ravno iz suprotnog smjera”. Pokušam mu objasniti kakva je tu situacija, a on mi odgovori da sam svakako pao još tamo gdje mi je instruktor uhvatio za volan.
Tu mi je jasno da bilo kakvom daljnjom raspravom samo mogu napraviti sebi gore za ubuduće i odustajem.
Poslije se dogovaram sa instruktorom da mi da još 5 sati jer on tvrdi da bi to bilo dobro kako bih usavršio vožnju. Odvozim te sate te vrlo brzo od zadnjeg sata, u roku par dana, ponovo izlazim na ispit. Nisam vozio možda pet ulica, ispitivač kaže skrenite u tu uličicu, krajnje usku, i da parkiram ispred nekog znaka. Mislim se smijem li? Odlučim da ću parkirati pa kako bude.
Parkiram, vrlo dobro i stajem. Kaže mi: “Ugasite auto. Čestitam! Položili ste!”
Naravno, obradujem se i zahvalim im se obojici praveći se da ne znam da je ono sve na prvom polaganju bila igra zvana “dodatni sati i dodatno polaganje”, jer su mi stariji objasnili kako to ide.
Sada, 30 godina poslije polaže moja kćer koja isto kao onda ja ima 19 godina, samo polaže u Zagrebu. Testove položi iz prve. PP položi iz prve. Kreče na vožnju koja se zbog tempa koji nameće instruktor odužila na mislim i skoro pet mjeseci.
Pred sam kraj vožnje utvrdim da ona vozi izvrsno za početnika. Ima sigurnost praćenja znakova i drugih sudionika, ima motoriku upravljanja vozilom. Nema još samo dozvolu koju vjerujem da će imati poslije prvog polaganja. Procjenjujem da je čak bitno bolja nego što sam bio ja prije svog polaganja. Izlazi na ispit i; pada! Kaže mi: “tata, vozila sam savršeno, bez greške. I na kraju mi kaže da idem na neku cestu gdje ima kaldrme i kad smo stali kažu mi da sam pala jer sam na toj kaldrmi malo uhvatila bankinu. Sigurna sam da nisam, ali…”.
Naravno, sva je tužna i izvan sebe, razočarana. Tješim ju da se ne brine da je to očito njihova igra kako bi kandidat plaćao dodatne sate i polaganje”. Objašnjava mi da je upravo to odmah instruktor ponudio i sad već tri tjedna čeka da joj se uopće javi da krenu s tom dodatnom vožnjom.
Sad se postavlja pitanje, zašto pri polaganju nema više ljudi koji promatraju vožnju kandidata? Ispitivač je sudac. Instruktor je osoba u sukobu interesa i ne može bit neovisna porota. Zašto nema dodatnih svjedoka koji bi mogli procijeniti jeli ispitivač donio ispravnu ocjenu???
Očito je zašto???
Mislim da instruktor i ispitivač oko toga imaju odavno dogovorenu shemu u kojoj svakom i najmanje nesigurnom kandidatu odigraju neku od svojih igrica: “hvatanje volana, bajke o bankini na kaldrmi i slično” te ih onda šalju ponovo instruktoru na dodatne sate koji se masno plate i na dodatno plaćanje ispita, koji je također vrlo skup spram kako je to nekada bilo.
Za ovo što tvrdim nemam nikakve čvrste dokaze, ali imam i previše sličnih svjedočanstava da bih u svoju tvrdnju imao bilo kakve sumnje.
Dodatno pitanje je zašto ne postoji neka tolerancija na manje greške koje kandidat smije napraviti. Jaka li je greška sve i da je uhvatila na nekoj kaldrmi malo bankine. Pa to se svakodnevno i puno gore događa dugogodišnjim vozačima. Koji smisao je da se na ispitu mora odvoziti savršeno???
Smisao traženja savršenstva je očita. Dodatni novac.
Plus, dozvoljava se auto-školama toliko razvlačenje vožnje i polaganja kroz mjesece. To je svakako kontra produktivno za kandidate.
Postavlja se pitanje zašto to država dozvoljava???
I nameće se samo jedan odgovor. Tako je to u kapitalizmu. Na prosto se namještaju poslovi privatnim poduzetnicima pa sad na bilo koje načine. Negdje se mora poništiti i raspisati pogodan natječaj, a negdje “uhvatit za volan”. Ne bitna je shema, bitan je krajnji rezultat. Izvlačenje novca bilo iz proračuna, bilo od pojedinaca.
Tako već godinama i godinama od kako živimo ovaj bajni sistem zvan; kapitalizam, a u stvari feudalizam s izborima.
Hoće li netko relevantan napokon o tome javno progovoriti i može li se tome stati na kraj???
Bit ću naivan i vjerovati da se može samo kad bi se htjelo!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
