Nitko kao Mišo, nikad više Mišo, pretužan odlazak. Nitko nikada više neće donijeti tu energiju ljubavi ljudima i samo raširiti ruke i potaknuti ljude da svi jednoglasno pjevaju. Raširio bi ruke kao da nas želi sve zagrliti, a mi smo ga voljeli i uživali pjevajući s njim.

Bile su to naše pjesme, pjesme našeg nezaboravnog vremena, pjesme koje su nas u trenu spajale u jedan glas, glas ljubavi, zajedništva i jedinstva, u sve ono što ljudima danas najviše nedostaje. Sve bismo danas dali da nas Mišo ponovno spoji i da nam svojom neiscrpnom energijom pokaže da smo svi mi jedno.

Mišo… Nenadmašan i neponovljiv. Jedan i jedini. Čovjek neviđene karizme i prepun emocija koje su sjajile iz njega, jer ih nikada nije skrivao, već ih je nesebično dijelio sa svima nama.

Najdraži naš Mišo, malo je reći Ti hvala za sve divne trenutke koje si nam poklonio. Malo je. Malo nam je jedan život s Tobom, dragi naš Mišo.

Počivaj u miru, legendo naših dana. Nikada Te nećemo zaboraviti. Kako vrijeme bude prolazilo, Tvoj lik bivat će sve jasniji u našim najljepšim sjećanjima, a Tvoje pjesme odzvanjat’ će sve jače i sve glasnije u nama.

Bilo je divno odrastati s Tobom, veseliti se, slaviti život uz Tvoje pjesme. Hvala Ti što si baš nas izabrao za svoje suputnike i što si bio kapetan broda našeg raspjevanog djetinjstva i mladosti.

Ostaješ u našim srcima zauvijek, dragi naš Mišo.