Izrael postaje svjetski lider u trgovini ljudskim organima, piše Mark Collet.
Dana 6. svibnja 2024. u turskom tisku naširoko je izviješteno da su četvorica Izraelaca uhićena zbog sudjelovanja u ilegalnoj operaciji trgovine organima. Tijekom racija koje su se odvijale diljem zemlje, pretraženo je više nekretnina, a turska policija zaplijenila je velike svote gotovine, zajedno s brojnim lažnim putovnicama i onim što je opisano kao “digitalni materijal”. Uhićene osobe optužene su za zločine povezane s trgovinom ljudskim organima, kao i za krijumčarenje ljudi i krivotvorenje.
U ovom konkretnom slučaju radilo se o ljudskim organima dobivenim od sirijskih izbjeglica. Istraga o lancu trgovine ljudima započela je nakon što je policija identificirala sedam osoba iz Izraela koje su, prema turskim vlastima, došle u svrhu ‘zdravstvenog turizma’. Kasnije je otkriveno da su dva sirijska državljanina (u dobi od 20 i 21 godine) pristala prodati svoje bubrege dvojici izraelskih državljana (u dobi od 28 i 68 godina).
Ilegalno vađenje ljudskih organa i njihova trgovina preko nacionalnih granica u korist onoga što je vjerojatno skupina dobro plaćenih klijenata prilično je sumoran posao. I u početku bi se ovaj slučaj mogao odbaciti kao jednokratni incident, nešto od male ili nikakve važnosti za britansku javnost – i upravo tako su ga britanski mediji u to vrijeme tretirali – budući da o tome nije izvijestio niti jedan britanski mainstream izvor vijesti.
Slučaj iz 2024. još uvijek je u tijeku, ali zanimljivo je da nije bio prvi takve vrste u Turskoj. Godine 2015. Boris Volfman, zloglasni izraelski trgovac organima kojeg traži Interpol, konačno je uhićen od strane turskih vlasti. Međutim, čudno je da je Volfmana pustio na slobodu turski sud, a turska vlada mu je dopustila da nastavi živjeti i poslovati u Turskoj nekoliko godina nakon uhićenja, što je dovelo do brojnih kritika oporbenih političara.
Ali nisu samo britanski mediji odlučili ne obraćati pozornost na uhićenja zbog trgovine organima koja su se dogodila u Turskoj 2024.; ni američki mediji nisu izvještavali o njima. Činilo se kao da ova priča nije vrijedna vijesti – ili je možda namjerno ignorirana, ili čak potisnuta. Ali zašto bi tisak to učinio? Pa, sve bi moglo biti stvar trenutka, jer su uhićenja u Turskoj uslijedila ubrzo nakon izvješća o krađi organa u Gazi koja su se pojavila samo nekoliko mjeseci ranije.
Krajem 2023. godine, izvješće Euro-Med Human Rights Monitora, nevladine organizacije aktivne u Gazi, upozorilo je na krađu organa iz palestinskih tijela koje su izraelske trupe prikupile i uklonile tijekom invazije na Gazu.
Euronews je o tome izvijestio, navodeći sljedeće:
Nevladina organizacija tvrdi da je dokumentirala da su izraelske trupe zaplijenile desetke tijela iz bolnica al-Shifa i indonezijskih bolnica na sjeveru Gaze, među ostalima na jugu.
Liječnici su navodno utvrdili da nedostaju vitalni organi, poput jetre, bubrega i srca, uz pužnice i rožnice, što je Euro-Med Monitor nazvao “dokazom” moguće krađe organa.
Također su tvrdili da je Izrael iskopao i zaplijenio tijela iz masovne grobnice koja je iskopana prije više od deset dana u dvorištu u blizini al-Shife.
No, uznemirujuće je da izvješće Euro-Med Human Rights Monitora, baš kao i uhićenja u Turskoj 2024. godine, nije bio izoliran slučaj. Zapravo, vađenje dijelova ljudskih tijela s tijela Palestinaca nešto je o čemu su i drugi mediji izvještavali tijekom prethodnih sukoba između Izraelaca i Palestinaca.
U kolovozu 2009., članak u Aftonbladetu, jednim od najvećih švedskih dnevnih novina, izvijestio je da izraelske trupe vade organe Palestincima koji su umrli pod njihovom stražom. Ova konkretna priča izazvala je ljutitu reakciju izraelske vlade, što je rezultiralo time da su izraelski dužnosnici tražili objašnjenje od švedske vlade.
Izraelska vlada i razni američki predstavnici potom su osudili članak kao neutemeljen i zapaljiv, a ubrzo su uslijedile optužbe za antisemitizam i krvnu klevetu protiv Židova. Švedska vlada se potom našla pod pritiskom da osudi članak – što, srećom, nisu učinili.
Međutim, članak u Aftonbladetu nije se pojavio niotkuda; zapravo, uslijedio je ubrzo nakon drugog sličnog članka. Ranije iste godine, Sydney Morning Herald objavio je sljedeći naslov:
‘Trgovina organima’: Rabini uhićeni u vezi s velikom kriminalnom bandom
Članak je otkrio da su američke vlasti u New Jerseyju uhitile 44 osobe, uključujući brojne izabrane dužnosnike i nekoliko rabina, u sklopu opsežne “kampanje protiv korupcije”. Uhićene osobe optužene su za iznudu, mito, pranje novca i trgovinu ljudskim organima.
U članku je navedeno:
Iako je New Jersey prvenstveno poznat po svojoj povijesti talijanskih mafijaških obitelji, navodno je židovsko svećenstvo igralo središnju ulogu u kriminalnoj mreži.
Vlasti su izvršile racije u raznim sinagogama, a među uhićenima bio je i glavni rabin sirijskih Židova u Sjedinjenim Državama.
Jedan rabin, Levy Izhak Rosenbaum, optužen je za zavjeru s ciljem posredovanja u prodaji ljudskog bubrega za transplantaciju.
Marra je rekao da se Rosenbaumov „rad sastojao od nagovaranja ranjivih ljudi da doniraju bubreg za 10.000 dolara, koji bi zatim preprodavao za 160.000 dolara“.
Navodno se deset godina bavio trgovinom bubrezima.
Ali ne brinite, FBI je brzo izdao izjavu u kojoj je javnosti rečeno sljedeće:
„Ovaj slučaj nije o politici, a zasigurno nije o religiji. Radi se o kriminalu. Radi se o kriminalcima koji koriste politiku i religiju.“
Unatoč toj tvrdnji, vrlo je vjerojatno da je u ovom slučaju postojao etnički aspekt te da su izvađeni i trgovani organi na ovaj ili onaj način završili u Izraelu. Bilo da se radilo o izravnom izvozu ili zato što su organe kupili Izraelci koji su putovali u Ameriku radi transplantacije prije povratka u Izrael.
Ali ako mislite da je ovo kraj, potpuno se varate. Vađenje organa u Izraelu više je puta dospjelo u vijesti 2009. godine, a godina je završila člankom na CNN-u koji je detaljno opisao suučesništvo izraelske države u ovoj strašnoj praksi. U članku je navedeno sljedeće:
Izrael je 1990-ih vadio organe iz tijela bez dopuštenja članova obitelji, rekao je bivši voditelj državnog forenzičkog laboratorija u nedavno objavljenom intervjuu.
Vladini dužnosnici priznaju da se ta praksa dogodila, ali naglašavaju da je okončana prije mnogo godina.
U intervjuu iz 2000. godine, koji je objavljen za izraelski TV kanal i emitiran prošlog vikenda, dr. Yehuda Hiss – koji je nekoć bio voditelj Forenzičkog instituta Abu Kabir – govorio je o toj praksi.
„Počeli smo s vađenjem rožnica za razne bolnice u Izraelu“, rekao je Hiss u intervjuu za izraelski Kanal 2.
„Što god se dogodilo, bilo je vrlo neformalno. Obitelji nisu dobile dopuštenje“, rekao je.
Hiss je rekao da su također uzeti srčani zalisci, koža i kosti.
Nije ni čudo što je izraelska država pokušala ušutkati Aftonbladet kada se usudio objaviti članak o vađenju organa u Izraelu. Izraelska vlada bila je dobro svjesna što se događa – gdje je uspostavljeni poredak ili zatvarao oči pred praksom ili, još gore, bio aktivno uključen.
Izraelska država je 2010. godine poduzela mjere protiv nekih trgovaca ljudima koji su djelovali unutar njezinih granica. Izraelske snage zakona progonile su nekoliko vlastitih građana u operaciji koja je bacila više svjetla na to tko je točno bio uključen u ilegalnu trgovinu. Članak u The Guardianu, objavljen u travnju te godine, pružio je daljnje informacije o razmjerima i opsegu izraelskih operacija vađenja organa. U članku je navedeno:
Izrael je podigao optužnicu za petero svojih građana, uključujući umirovljenog generala vojske, zbog vođenja nacionalne mreže trgovine organima koja je namamila desetke potencijalnih žrtava u zamku. Optužbe uključuju trgovinu ljudima u svrhu krađe organa i pranje novca.
No nažalost, izraelska trgovina organima nije ograničena na vlastite granice i susjedne zemlje na Bliskom istoku. Zapravo, razmjeri i opseg izraelske operacije trgovine organima mnogo su veći nego što je do sada otkriveno. Godine 2013., istinski globalna priroda trgovine počela je postajati jasna, kada je Times of Israel izvijestio o još jednom slučaju izraelske trgovine organima, ovaj put u Italiji, i objavio sljedeće:
Talijanske granične vlasti u petak su uhitile 77-godišnjeg izraelskog državljanina Gedaliaha Tauba zbog sumnje na međunarodnu trgovinu organima. Taub je pritvoren u rimskoj zračnoj luci nakon što su službenici utvrdili da mu je putovnica krivotvorena.
Kasnije iste godine, Haaretz, izraelski izvor vijesti, izvijestio je o sličnoj priči, ali ovaj put zločini su se dogodili u Južnoj Americi. Izraelski lanac trgovine organima otkriven je u Kostariki. Kostarikanska policija izjavila je da je saznala da liječnici obavljaju transplantacije bubrega kako bi ih prodavali pacijentima u Izraelu. U nekim slučajevima, Kostarikanci su prevezeni u Izrael kako bi se podvrgli operaciji u izraelskim medicinskim ustanovama.
Kostarikanske vlasti izvršile su racije u nizu medicinskih laboratorija i klinika za koje se sumnja da su umiješani u lanac trgovine organima. Glavni državni odvjetnik Kostarike, Jorge Chavarria, rekao je da su dvije osobe uhićene tijekom racija samo “vrh ledenog brijega” mreže trgovine organima. Jedna od uhićenih osoba imala je kontakt s izraelskim liječnicima i testirala je prikladnost lokalnih stanovnika čiji su organi trebali biti predmet trgovine.
New York Times izvijestio je o ovom slučaju i identificirao trojicu muškaraca – Avigada Sandlera, Yaacova Dayana i Borisa Volfmana – kao središnje osobe u operaciji u Kostariki. I da, Boris Volfman je ista osoba koja je ranije spomenuta i koja je uhapšena zbog vođenja slične mreže trgovine organima u Turskoj.
Dr. Francisco Mora Palma surađivao je s Izraelcima. U to vrijeme bio je voditelj nefrologije u velikoj javnoj bolnici u San Joséu. Navodno je donorima plaćao samo 18.500 dolara, dok je sindikat primateljima naplaćivao znatno više. Neki su donori čak prevoženi iz Kostarike u Izrael na operacije, dok su se drugi postupci odvijali u San Joséu za bogate izraelske primatelje koji su bili spremni putovati.
Ali ovo nije bio prvi veliki slučaj izraelske trgovine organima u Južnoj Americi. Između 2001. i 2003. godine, međunarodni sindikat predvođen izraelskim posrednicima regrutirao je siromašne Brazilce iz gradova poput Recifea da prodaju njihove bubrege u onome što je poznato kao ‘slučaj Netcare’ – nazvan po bolničkoj grupi koja je izvodila operacije.
Deseci brazilskih muškaraca postali su žrtve izraelskih trgovaca ljudima i često su dobivali samo između 6000 i 10 000 dolara po bubregu. Organi su prvenstveno nabavljani za bogate izraelske pacijente koji su plaćali između 100 000 i 120 000 dolara za transplantaciju. Donatori su često avionom prevoženi iz Brazila u Durban u Južnoj Africi, gdje su se u bolnici St. Augustine tvrtke Netcare izvodile ilegalne operacije.
Godine 2010. Netcare se izjasnio krivim za 102 točke optužnice povezane s ovim ilegalnim transplantacijama i platio kaznu od samo 1,1 milijun dolara – iznos koji se svodi na manje od 11.000 dolara po zločinu koji su priznali, što je beznačajan iznos s obzirom na to koliko su prodani izvađeni organi. Nekoliko izraelskih regrutera imenovanih u slučaju, uključujući Gabyja Taubera i Ivana Da Silvu, također je proglašeno krivima od strane kaznenog suda i zatvoreni su u Brazilu zbog svoje uloge u operaciji.
No Južna Amerika nije jedini dio svijeta gdje su izraelski sakupljači organa proširili svoje aktivnosti. Godine 2018. sličnu priču, takozvani ‘slučaj klinike Medicus’, izvijestila je njemačka web stranica Deutsche Welle. Ovaj put uhićenje izraelskog trgovca organima dogodilo se na Cipru, ali mreža u koju je bio uključen bila je puno veća i imala je puno širi doseg od prethodno spomenutih mreža. Deutsche Welle je napisao sljedeće:
Ciparska policija uhitila je Izraelca opisanog kao vođa globalne mreže trgovine organima koja je prije nekoliko godina djelovala iz male balkanske zemlje Kosova.
Moshe Harel optužen je za namamljivanje donatora iz istočne Europe, Turske i bivšeg Sovjetskog Saveza na Kosovo obećanjem da će im platiti 12.000 eura (14.500 dolara) za bubreg. Zatim je navodno naplaćivao ljudima (uglavnom Izraelcima) kojima je bio potreban bubreg čak 100.000 eura za transplantaciju.
Izraelskog državljanina Moshea Harela tužitelji EU-a identificirali su kao glavnog organizatora ili “popravljača” bande. Spajao je donore iz siromašnih regija istočne Europe, središnje Azije, Turske i Rusije s bogatim primateljima iz Izraela. U ovom slučaju obavljeno je najmanje 30 ilegalnih transplantacija. Iako je donorima obećano između 12.000 eura po bubregu, često su dobivali malo ili nimalo plaćanja te su nakon operacije ostali bez medicinske skrbi.
Izraelska operacija vađenja organa je uistinu globalni pothvat, sa slučajevima koji uključuju izraelske građane na pet kontinenata i izvješćima o takvim zločinima koja datiraju desetljećima unazad. Iako zapadni mediji često ignoriraju ove zločine, ilegalna trgovina organima u Izraelu čini se javnom tajnom, temom knjiga, vijesti i dokumentaraca.
Izraelska liječnica Meira Weiss objavila je 2014. godine knjigu o toj temi pod naslovom ‘Preko njihovih mrtvih tijela’. Weiss tvrdi da su između 1996. i 2002. godine organi ilegalno uzimani od mrtvih Palestinaca i potom korišteni za transplantacije i medicinska istraživanja na izraelskim sveučilištima.
Dokaze iznesene u knjizi Meire Weiss potvrdila je izraelska televizijska istraga emitirana iste godine, koja je pokazala priznanja visokih izraelskih dužnosnika da je koža skidana s tijela preminulih Palestinaca i afričkih radnika kako bi se liječili Izraelci – uključujući vojnike IDF-a koji su pretrpjeli opekline.
Dokumentarac je sadržavao snimku direktora Izraelske nacionalne banke kože, koji je otkrio da zalihe „ljudske kože“ u zemlji iznose 17 četvornih metara – ogromna brojka u odnosu na broj stanovnika Izraela. Čak se i naširoko izvještavalo da Izraelska nacionalna banka kože posjeduje najveće zalihe ljudske kože na svijetu.
Postoje naznake mreža trgovine organima diljem svijeta, a te mreže tvore globalnu paukovu mrežu veza – ali u središtu te mreže stoji Izrael, i unatoč brojnim slučajevima u mnogim različitim zemljama raširenim na pet kontinenata – zajednički nazivnik u svim tim slučajevima je umiješanost Izraela.
No, ono što je još alarmantnije jest to što se ove užasne prakse ne ograničavaju samo na sporedne klinike kojima upravljaju kriminalne bande, već se odvijaju u poznatim javnim i privatnim klinikama, gdje žrtve i bogati klijenti dolaze i odlaze iz velikih gradova kako bi ih operirali dobro plaćeni kirurzi, od kojih neki zauzimaju prestižne medicinske pozicije. Štoviše, praksa se odvija i u samom Izraelu u državnim bolnicama i sveučilištima, a uključuje izraelske vladine dužnosnike, visokorangirane vojne časnike, pa čak i vjerske vođe.
Još je alarmantniji način na koji neki izraelski trgovci organima, čini se, mogu djelovati nekažnjeno, s mogućnošću provođenja ilegalnih operacija u više zemalja raširenih po različitim kontinentima. Štoviše, te ilegalne prakse odvijaju se već u razdoblju koje se ne mjeri godinama, već desetljećima. Još je gore to što su neki istaknuti izraelski trgovci organima očito izbjegli kazneni progon zahvaljujući svojim snažnim vezama s vladinim dužnosnicima u zemljama u kojima djeluju.
I premda se čini da je sve ovo otvoreno raspravljana činjenica u Izraelu, u rijetkim slučajevima kada se zapadni mediji usude govoriti o ovom pitanju, termin antisemitizam se koristi kako bi se ugušila rasprava.
Ali to ostavlja jedno pitanje bez odgovora: zašto je Izrael središte ove zavjere oko ilegalne trgovine ljudima i vađenja organa?
Nakon nekih istraživanja, čini se da izraelska potražnja za ljudskim organima proizlazi iz židovskih vjerskih ili duhovnih uvjerenja, koja mnogi navode kao razlog zašto se izraelski Židovi ne registriraju kao donori organa, a neki izvori izvještavaju da je samo 12 posto izraelskog stanovništva registrirano kao donori organa. Kao rezultat toga, Izrael je zemlja s jednom od najnižih stopa doniranja organa, a istovremeno ima neprirodno visoku potražnju za organima po glavi stanovnika.
Čini se, međutim, čudnim da, iako takve religiozne osobe ne žele donirati vlastite organe, istovremeno žele sudjelovati u vrlo neetičkoj i moralno neprihvatljivoj praksi trgovine ljudima i ljudskim organima. I ta činjenica baca svjetlo na drugi aspekt ovih zločina – dok su oni koji kupuju te organe bogati izraelski Židovi, žrtve ove trgovine čini se da su svi nežidovi, od kojih mnogi doniraju svoje organe zbog siromaštva, očaja ili, još gore – njihovi organi se prisilno uklanjaju protiv njihove volje.
No naravno, ništa od ovoga se ne smatra vrijednim vijesti u Velikoj Britaniji, a Izrael i dalje uživa bezuvjetnu podršku britanske vlade.
Istočna Europa i Rusija također su žarišta ove vrste kriminala. Godine 2010. ukrajinske vlasti uhitile su 12 osoba koje su bile dio onoga što je poznato kao ‘Kirurgovski prsten’. Među tim osobama bila su četiri kirurga i izraelski vođa koji su pritvoreni zbog sudjelovanja u shemi usmjerenoj na regrutiranje donora putem interneta. Banda je prvenstveno regrutirala mlade žene iz Ukrajine i drugih bivših sovjetskih zemalja, nudeći žrtvama samo 10.000 dolara po bubregu. Operacije su se izvodile u Kijevu, Azerbajdžanu i Ekvadoru, a mreža je zarađivala procijenjenih 18 milijuna dolara godišnje.
Boris Volfman je na kraju ponovno uhićen 2025. godine, ovaj put od strane ruskih vlasti. Volfman je optužen za organiziranje mreže koja je regrutirala donore organa iz Rusije, Moldavije, Bjelorusije i Kazahstana između 2006. i 2008. Volfman je optužen za vođenje globalne kriminalne mreže koja je regrutirala ranjive donore iz udaljenih zemalja poput Sirije, Ukrajine i Moldavije. Trenutačno mu prijeti zatvorska kazna do 15 godina zbog navodne opskrbe ruskim organima podzemnim klinikama.
