Zbog ograničenosti prostora u intervjuu objavljenom u ”Hrvatskom tjedniku” nije moglo sve biti stavljeno što sam izrekao. Tako je izostavljen i ovaj dio gdje kao pripadnik stožera pričuvne pukovnije govorim o stanju u oružanim snagama iz neposrednog iskustva.
Sad mi je došao poziv sa vojnog odsjeka da se moram javiti da me osmotre. Sad, radi li se o tome da se žele na svoje oči uvjeriti kako sam lijep, snažan i velik, ili se radi o ”ljetovanju na Crnom moru”, tek će se vidjeti, a Allah najbolje zna…
”Također sam u pričuvnom sastavu HV-a, u stožeru pričuvne pukovnije, ali, to želim naglasiti zbog razmjera veleizdaje, ta pukovnija postoji samo na papiru. Bila je održana jedna vojna vježba i to samo za zapovjedništvo stožera, 2014. u vojarni na Plesu.
Nakon toga nikad ništa, zadužili smo vojne odore, ni vojsku ni oružje nikad nismo vidjeli, nikakva ni najosnovnija smotra nije izvršena. Da ne govorim o nečemu ozbiljnijem kao običnom bojevom gađanju i elementarnim taktičkim vježbama.
Sve je jedna velika farsa, a tu jednako participiraju i Milanović i Plenković. Milanović folira da on brine o OSRH, a upravo je ta jadna potemkinova vojna vježba i virtualno formiranje pričuvnih pukovnija izvedena u njegovom mandatu kao predsjednika Vlade RH. Što je on napravio po pitanju obrane?
Veliko ništa, odnosno, još gore od ništa jer je Milanović isporučio desetine tisuća tona zaliha hrvatskog oružja na Bliski istok i koje je na kraju završilo u rukama teorističkih organizacija poput Al Nusre, Al Qaide i njihovih različitih lokalnih ogranaka. Plenković je dovršio pražnjenje hrvatskih skladišta kroz isporuke za Ukrajinu.
Hrvatska je razoružanija i nespremnija nego što je to bilo 1991. jer tada je oružje bilo u skladištima pod kontrolom JNA pa se moglo barem jedan dio preuzeti, dok sad u skladištima nema ništa, ništa se ne proizvodi, ovisi se o uvozu, a rat u Ukrajini je programirano ispraznio zalihe NATO zemalja dok je istovremeno industrijska baza za proizvodnju najvećim dijelom prebačena u Kinu.
Europa i Zapad se dovode pred programirano urušavanje. Također, 1991. imali smo ljude, vojno sposobne i s vojnom obukom u JNA, kakva-takva, ali ipak je bila nekakva osnova za izgradnju vlastite vojske. Sad su nove generacije ostavljene potpuno vojno nesposobljene, a i demografski smo se srozali. Zato, kad se sve sabere, smatram stanje težim i opasnijim nego 1991. godine s obzirom što se sve zbiva i što se sprema u svjetskim razmjerima.”
