Mnogobrojne turiste koji dolaze u države EU čeka ne samo biometrijska zamka

Mnogobrojne turiste koji dolaze u države EU čeka ne samo biometrijska zamka

Advertisements
Čelnici EK i EU ni sami više ne znaju kojeg bi prije od tolikih digitalnih okova nametnuli europskim građanima, pa su za turiste pripremili biometrijsku zamku: Sloboda putovanja postaje privilegija pod nadzorom.
 
Europski turistički “digitalni zatvor”
 
Dok se milijuni turista ovog ljeta pripremaju za obilaske omiljenih europskih destinacija ili su ih već mnogi i posjetili, na granicama ih čeka neugodno iznenađenje. Umjesto brzog prolaska, čekaju ih sati u redovima, propušteni letovi i zrakoplovne luke na rubu kolapsa. Razlog? Novi sustav Europske unije – Entry/Exit System (EES) – koji od putnika izvan EU-a zahtijeva snimanje otisaka prstiju i lica. Ono što je trebalo biti “brže i sigurnije” putovanje, pretvorilo se u noćnu moru koja jasno otkriva pravu svenadziranu tehnokratsku zbilju sadašnice navikavanje građana na biometrijski nadzor kao na novo normalni tehnokratizam.
 
Ovo nije tek tehnička grješka ili prijelazni kratkoročni kaos. To je klasična taktika problema-rješenja. Stvorite nezadovoljsvo i negodovanje dugim redovima, a zatim ponudite “rješenje” – još više tehnokratazima i biometrije, digitalnih profila, okova i automatiziranog  nadziranja i provjere. Europske institucije umjesto da priznaju propust ustraju na nastavku, tvrdeći da su problemi “rješivi” i da je cilj potpuna digitalizacija granica.
 
Isto se događa na kopnenim granicama Hrvatske
 
Kaos se ne ograničava samo na zrakoplovne i brodske luke. Na vanjskim granicama EU-a u Hrvatskoj, prema Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, situacija je jednako alarmantna. Vozači i putnici žale se i pišu pritužbe o čekanjima koja su se produžila sa svojedobnih četiri-pet sati na šest do sedam sati ili više. Posebno su pogođeni prjelazi poput Izačića, Velike Kladuše, Gradine, Gradiške i Kozarske Dubice. Kamiondžije su čak organizirali prosvjede zbog novih pravila koja im otežavaju poslovanje, a obični putnici bez razloga gube sate u dugačkim kolonama dok čekaju biometrijsko registriranje i snimanje.
 
Ovi granični prjelazi, koji su ionako bili uska grla, sada postaju simboli europskog biometrijskog administrativizma. Mnogi turisti iz regijskih i susjednih država, koje nisu članice EU, dolaze s obiteljima k rodbini ili u apartmane kod iznajmljivača te u hotelske smještaje kao i  poslovni putnici – svi su prisiljeni predati svoje biometrijske podatke bez obzira na gužve i kašnjenja.
 
Biometrijski podatci kad se jednom daju zauvijek su izgubljeni
 
Za razliku od lozinke koju možete promijeniti, otisak prsta ili struktura lica su trajni. Kada jednom uđu u Podatakovnik EU-a, više ih ne možete “očistiti”. Ovi podatci postaju ključ za sve – od prelaska granice do eventualnih budućih registriranja i provjera identiteta. Kritičari s pravom upozoravaju: ovo nije samo o sigurnosti granica i borbi protiv ilegalnih migracija. To je korak prema sveobuhvatnoj biometrijskoj evidenciji stanovništva, kad sloboda kretanja postaje uvjetovana predajom intimnih bioloških podataka i ubrizganjem dodatnog čipa kao novog pojačanog elektroničkog okova kojge se nadovezuje na postojeći sustav umjetne inteligencije kojeg već u sebi posjeduje većina turista baš kao i većina europskih robotiziranih građana, dužnosnika i zastupnika daljinski upravljano trajno nadziranih.
 
Sadašnjica digitalno porgramiranog svijeta postala je već takava, jer će budućost biti još više digitalno nadzirana, u kojoj ne možete putovati, raditi, pa čak ni koristiti određene usluge bez “biometrijskog profila”. EU već testira teren: prvo turiste iz trećih država (uključujući one na hrvatskim granicama), zatim i svoje građane kroz proširene sustave poput ETIAS-a. Sigurnost se rabi kao izlika, a efikasnost kao mamac. Rezultat? Polako, ali sigurno, građani se navikavaju na ideju da je pojačani digitalni nadzor nad privatnošću cijena za “udobnost”.
 
Mnogi osuđuju ovakav nadzor
 
Za mnoge Europljane koji misle svojim glavama kao i one turiste i posjetitelje koji u EU dolaze iz drugih država ovo je nevjerojatno ili vrlo uznerujuće, pa s razlogom smatraju da to treba jasno osuditi. Europska unija, koja se voli dičiti i predstavljati kao kuća slobode i demokracije, aktivno gradi taknokratsku infrastrukturu masovnog nadzora – kako na zrakoplovnim i brodskim lukama, tako i na kopnenim granicama prema susjednim državama. Umjesto da štiti privatnost svojih građana i posjetitelja, ona inozemne građane i turiste drugačije tretira tako što ih pretvara u robu koju treba predati za osnovna prava.
 
Biometrijska zamka nije slučajnost – to je tehnokratski strateški potez prema društvu u kojem svaki pokret ostavlja digitalni trag o kojem EU sigurno a možda i država ima potpuni uvid.
 
Takvi sustavi nose ogromne rizike: zlouporaba podataka od strane državnih tijela, hakerski napadi, diskriminacija i erozija osobne autonomije. Jednom kada biometrija postane standard, povratka više nema. Danas su to turisti u redu u zrakoplovnim i brodskim lukama ili u koloni na hrvatskoj granici, sutra ćemo to biti svi mi – u autobusu, na poslu ili na ulici.
 
Umjesto da se predamo ovoj tehnokratskoj tiraniji pod krinkom “sigurnosti”, trebamo zahtijevati transparentnost, alternative i stvarnu zaštitu privatnosti. Sloboda putovanja nije luksuz kojeg se mora kupiti otiscima prstiju. Ona je osnovno pravo. Izgleda da robotizirani čelnici UN i EU uopće više ništa ne drže do ljudskih prava, nego da uspostavljaju u državama članicama svoja tehnokratska pravila zasnovana na Agendi 2030 bez prava na pravo.
 
Europski Parlament
 
Preoblikovanje Europske unije iz zajednice demokratskih država u državu  potpunog digitalnog nadzora proces je koji traje 6 – 7 godina, kojeg licemjerni Bruxelleski tehnokrati pokušavaju ubrzati uspiju li kako su naumili progurati potpuno nadziranje i praćenje europskih građana, inozemnih posjetitelja i radnika prije ljetne stanke i, to tako što Vijeće EU ni nakon niza pokušaja ne odustaje od zlotvorske namjere da u Europskom Parlamentu pošto poto progura praćenje i nazdor “Nadziranje chatom 2.0” makar pravnim smicalicama ili bilo kako zaobilazno, jer su im očito pojedini volonteri svjesno pokvarili planove, time što su peticijom pokrenuli inicijativu preko utjecajnih eurozastupnika u Europskom parlamentu da se zaustavi i odbaci taj prijedlog.
 
Godinama gledamo kako bezidejni Bruxelleski čelnici diktatorski sustavno ukidaju demokraciju i europske građanske slobode i tradicijske vrjednote nametanjem sve čvršćih digitalnih okova i novih pravila stanovnicima i narodima članica EU, tako i sada pri ulasku turista i inozemnih posjetitelja u EU.
 
Europska komisija i Europsko vijeće već godinama, naročito od početka 2020., otkad su plasirali izmislicu o pandemiji diktatorski izgledaju i bahato se ponašaju iako kao polupismeni i robotizirani ni ne znaju da bespogovorno kao poslušna potrčkala provode uništavajuće UN-ove programe, tj. smjernice iz Agende 2030 i Agende 30 koje su sami Europljanima nametnuli.
 
U Europskom parlamentu odavno nema ozbiljnih i uglednih političara od formata, recimo poput Doris Pack, nego gledamo polupismene zastupnike koji kao bezglavi zgubidani mlate praznu slamu o besmislenim prjedlozima i izmislicama kao o opasnima, pa Komisiji dopuštaju da Europski Parlament pretvori u sporednu beskorisnu parazitsku instituciju kako bi njome manipulirali, iako na takav način nerazdvojno djeluje to je u njegovoj samoj prirodi.
 
Parlament kao pravo ozbiljeno istinsko zakonodavno tijelo nikad bi prihvatio da bude potčinjen neizabarnim Bruxelleskim dužnosnicima bez prava glasa i relevantne moći odlučivanja, niti bi bezglavo podržao novi biometrijski nadzor nad turistima i inozemnim posjetiteljima EU.
 
Europski Parlament izgleda poput parazitske beskorisne institucije u kojoj nema demokratskog neovisnog prava predlaganja i iniciranja zakona i uredbi, niti je to njemu dopušteno.
 
U EU Parlamentu dopušteno je raspravljati i glasovati samo o onome što mu neizabrano tijelo Vijeća i Komisije predloži i predstavi da provede po parlametntskoj proceduri.
 
Evo kako to doista izgleda u zbilji – otprilike kao da pred eurozastupnike umjesto kakvog zakonskog prjedloga Komisija baci kakvu izglođanu kost o kojoj mogu pod nadzorom do mile volje raspravljati i na kraju glasovati, je li to Europski Parlament?!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements