Može li luđe od ovoga? Ukrajinske trupe mogle bi uskoro štititi europske granice.
Ako povjerenik EU za obranu Andrius Kubilius uspije u tome, ukrajinski će vojnici u budućnosti biti stacionirani u EU.
Naravno, „samo“ radi zaštite granica – a tko zna, možda i radi obrane „naše demokracije“ od vlastitih građana.
Ako u doglednoj budućnosti dođe do mira između Ukrajine i Rusije, bezbrojni u borbi prekaljeni ukrajinski vojnici bit će praktički “nezaposleni”. Budući da Europska unija do sada nije bila u stanju ni započeti s provedbom svojih planova za stvaranje vlastite vojske EU uz postojeće nacionalne i NATO strukture, ove ukrajinske trupe – koje, naravno, plaćaju porezni obveznici EU – trebale bi štititi vanjske granice NATO-a i EU.
Ovu ideju širi Andrius Kubilius, povjerenik EU za obranu i veteran transatlantske politike. Litavac s oduševljenjem govori o mogućnosti prekaljene (i možda sklone PTSP-u?) ukrajinske vojske stacionirane u baltičkim državama.
Uz njemačku brigadu, uz američke bataljune, uz sve ostalo što je dovedeno iz cijelog svijeta kako bi se nosilo s stalnim stanjem straha. Moramo učiti iz povijesti, kaže Litavac. Pa, prije više od 80 godina, Balti su se borili uz Wehrmacht protiv Rusa. Jedina je razlika što danas neprijatelj više nisu boljševici, već Putinova Rusija – i što se snalaze bez SS bataljuna.
Očito pitanje je: Od kada je odgovornost države koja nije članica EU preuzeti obrambene funkcije unutar EU? I još važnije: Što govori o obrambenim sposobnostima EU kada žudi da zemlja koja ne može ni vlastiti teritorij zaštiti, da štiti njihove granice?
Kubilius je brzo uvjeravao sve da takvo raspoređivanje trupa ni na koji način neće utjecati na prisutnost Nijemaca ili Amerikanaca. Naravno da ne – mješavina stranih trupa očito je postala dio osnovnog konsenzusa u Bruxellesu. Ali upravo tu leži apsurd: Unija koja se godinama zavaravala grandioznim frazama o „strateškoj autonomiji“ sada pribjegava plaćeničkom modelu. Možda će netko čak smisliti ideju o osnivanju Francuske legije stranaca na razini EU – izravno podređene Europskoj komisiji, naravno.
Službeno, ukrajinski vojnici trebali bi biti stacionirani na granici s Rusijom. Neslužbeno, moglo bi se pitati koliko će vremena proći prije nego što preuzmu “sigurnosne dužnosti” u europskim gradovima. Ako se prisjetimo logike koja je prevladavala posljednjih godina – bilo da se radi o ekscesima tijekom pandemije, seljačkim prosvjedima, energetskim krizama ili rastućem skepticizmu javnosti prema političkoj klasi – onda se ideja uopće ne čini nategnutom.
Ne treba biti cinik da bi se prepoznalo da vlade koje ne vjeruju vlastitom narodu mogu smatrati strane trupe prilično privlačnima kao oblik zaštite. Saudijska Arabija, na primjer, to prakticira desetljećima.
Što bi moglo poći po zlu kada u zemlju dovedete teško naoružane strane plaćeničke vojske? Tko bi doveo u pitanje njihov integritet i odanost? Morao bi biti teoretičar zavjere da bi to učinio, zar ne?
