Zatvore li se ključne tankerske prometne rute Hormuz i Bab el-Mandeb te Saudijski East-West naftovod:
Naftna kriza je tu!
Oštećenja na saudijskom naftovodu Istok-Zapad prema Yanbuu kao i zatvaranje Hormuza i Bab el-Mandeba čemu su pridonijeli Huti strategijski se ciljano udara na globalna energetska tržišta u trenutku kada su strateške rezerve Sjedinjenih Država iscrpljene?! Povlačenjem nafte iz američkih rezervi na tržište posljedice više nije moguće ublažiti ni izbjeći, jer sirove nafte i derivata više nema u dovoljnim količinama!
Proračuni vladajućih kraljevina od Saudijske Arabije, Kuvajta, Katra, Bahreina i UAE uvelike se mijenjaju. Skoro sav prihod ostvaren od nafte, plina i derivata je pod upitnikom. To nije samo gospodarski problem, to je egzistencjski udarac kraljevinama koje su desetljećima kao bezbrižne kupovale društveni mir raspodjelom naftne rente i otmjeno živjele.
Razdor otkriva pravu cijenu
Razlika između cijene sirove nafte i gotovih derivata, takozvani crack spread, normalno se kreće između 10 i 15 dolara po barelu. Danas iznosi 70 dolara. Ta brojka sama po sebi govori više od svih političkih izjava: globalni rafinerijski kapaciteti ozbiljno su smanjeni, dijelomice zbog rata u Perzijskom zaljevu, a dijelom zbog oštećenja ruskih rafinerija ukrajinskim dronovima.
Potražnja za derivatima poput dizela, kerozina i brodskog goriva više nije elastična. Strojevi poput, bagera, dzalica ne staju zato što je gorivo skuplje. Kamion koji vozi hranu, brod koji prevozi robu, traktor koji ore — svi ovise o dizelu. Kerozin pogoni zrakoplove. Brodsko gorivo pogoni globalnu trgovinu. Kad cijena ovih derivata raste, ona se prelijeva na sve ostalo.
Približava se zima u državama EU i na sjevernoj polutki. Potražnja za lož uljem raste, koje je skoro poput dizela i kerozina. Crack spreadovi će se vjerojatno zadržati ili čak povećati, dodatno ubrzavajući rast cijena nafte.
Tržišta koja ignoriraju zbilju sadašnjice
Financijska tržišta dosad su bila zapanjujuće suzdržana. Možda zato jer prihvaćaju ratnu promidžbu američke vlade umjesto provjerljivih činjenica. SAD i Izrael nisu izgubili rat protiv Irana, nisu ga ga ni dobili, ali to ne mogu priznati — pogotovo pred izbore u SAD-u 6. studenoga i izraelske opće izbore 27. listopada.
Zatvaranje Hormuza moglo bi potrajati dok se poluratno stanje u Zaljevu ne smiri?! Naftni stručnjaci upozoravaju da će kraljevinama čak i tada trebati godine da se vrati na prijašnje razine proizvodnje. Bez američke i europske sigurnosne zaštite, plemenski i sektaški sukobi u arapskom svijetu mogli bi se proširiti?! Hormuz nije skroz „zatvoren” u smislu da kroz njega nikakvi brodovi ne prolaze. Reuters danas navodi da je promet dramatično smanjen: tijekom vikenda prošlo je 17 trgovačkih brodova, prije rata 125 dnevno, ali pojedini tankeri i dalje prolaze.
Bab el-Mandeb također je poremećen, ali nije riječ o jednostavnom “otvoreno/zatvoreno” prekidu. Promet je znatno smanjen, dok se dio plovidbe preusmjerava oko Afrike ili kroz druge rute.
Saudijski East-West naftovod doista je ključni problem. Nakon napada Saudi Arabia ga je zatvorila; procjene govore o popravcima koji bi mogli potrajati nekoliko tjedana do jednog mjeseca, makar postoje naznake kako bi dio kapaciteta mogao biti u uporabi i prije.
Tvrdnja da su američke strateške rezerve „iscrpljene” previše je kategorična. Čak i kada su SPR zalihe znatno niže nego povijesno, to nije isto što i „nema ih”. Ključno je koliko se brzo mogu povlačiti i koliko dugo mogu nadomještati fizički poremećaj.
Tvrdnja o crack spreadu od 70 USD kao općoj brojci također je pojednostavljena. Jer problem s rafiniranim proizvodima doista postoji : Reuters je 16. rujna izvijestio da je azijska dizelska rafinerijska marža prešla 87 USD/barel, naspram oko 22 USD prije rata.
Još ekstremniji američki podatak: početkom rujna američki diesel crack spread prešao je 106 USD/barel.
Postavlja se pitanje koja se izvješća o „kratkoročnim poremećajima” ne postavljaju: ako su američke rezerve prazne, ako su rafinerijski kapaciteti smanjeni, ako su dva ključna pomorska prolaza zatvorena i ako zima dolazi — kada bi se moglo očekivati da se tržišta probude?
Možemo biti toliko objektivni koliko nam to informacijske spoznaje dopuštaju i kazati ako je tržište poremećeno tad i burze reagiraju s prodajom po većim cijenama. Ali se pri tom i sa spekulacijama može kupiti dovoljno derivata. Naravno po višoj cijeni nego je trenutna. I ta viša cijena negdje se mora kompezirati. Smatra se da Sjedinjene Države nisu ni pokušale još staviti na tržište niti dio ogromnih količina sirove nafte koja je upumpana u prazna podzemna prirodna spremišta u Texasu?!
Kažu da su to ratne rezerve i da u slučaju da sutra prestane bilo kakav dotok, mogu 3-4 mjeseca trošiti kao da se ništa nije dogodilo.
Očito sirove nafte ima dovoljno na svjetskom tržištu, samo je malo skuplja i to pojedine tvrtke i države dovodi u nezgodan ekonomski položaj kojeg si ne mogu priuštiti.
Rusi i Ukrajinci jedni su drugima uništili desetke naftnih postrojenja. Ukrajinci su tijekom ljeta Rusima uništili 30-ak najvećih rafinerija i stotine manjih crnomorskih tankera za prijevoz nafte. U kraljevinama Bliskog istoka Iranci su napali mnoga postrojenja za preradu nafte i skladišta. Amerikanci su slično napravili Iranu. I sada se postavlja pitanje kako to da nafta još nije poskupila na 200 dolara po barelu ili više? Kako sada odjednom ima nafte, ali dok je bila Iračka kriza kada je Amerika vodila rat protiv Iraka onda je nafta išla sa cijenama po barelu do 150 dolara? Ali gorivo nije bilo tako skupo. Znači sve je organizirana manipulacija, ima nafte koliko treba, unatoč svim tolikim uništenim i spaljenim rafinerijskim postrojenjima i blokiranim brodovima. Pojedinci kažu da Amerika ima naftu iz Venezuele, takvi očito ne znaju kakvo je stanje te nafte, jer ta je nafta gušća i drukčija od one nafte iz Amerike. Zato se ne može miješati sa naftom iz Amerike zbog svog lošijeg sastava. Cijela ova stvar svodi se na to da se mjesecima namjerno manipulira s tržištem?! Prije su promidžbedni mediji danonoćno alarmirali o nestašici nafte sada takvi mediji šute.
Ako se istodobno produže ograničenja kroz Hormuz i Bab el-Mandeb, a saudijska alternativna infrastruktura ostane oštećena, problem se iz „skupe nafte” pretvara u problem fizičke nestašice rafiniranih goriva. Najveći rizik tada nije samo cijena barela, nego dizel, kerozin i brodsko gorivo — što bi se prelilo na transport, grijanje, poljoprivredu, hranu i inflaciju.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
