Najnovija bombastična izjava Tulsi Gabbard o ukrajinskim biološkim laboratorijima.
Godinama su izvješća o biološkim laboratorijima u Ukrajini koje financiraju SAD odbacivana kao ruska propaganda, dezinformacije ili teorije zavjere. Svatko tko je dovodio u pitanje jesu li Sjedinjene Države doista upravljale ili financirale biološke istraživačke centre u Ukrajini često je bio diskreditiran.
Sada je Tulsi Gabbard, direktorica američke Nacionalne obavještajne službe, objavila dokumente koji bacaju novo svjetlo na ovu raspravu.
Priopćenje za javnost Ureda ravnatelja Nacionalne obavještajne službe (ODNI) potvrđuje da su SAD podržavale više od 120 laboratorija u preko 30 zemalja diljem svijeta – uključujući više od 40 objekata u Ukrajini. Objavljeni dokumenti također pokazuju da su ti laboratoriji radili s vrlo opasnim patogenima te da su SAD obučavale ukrajinske znanstvenike za rad u uvjetima biosigurnosti.
Što dokazuju dokumenti
Objavljeni slajdovi eksplicitno navode:
- Skladištenje patogena iz sovjetskog programa biološkog oružja,
- Obuka ukrajinskih znanstvenika u području biokontejnmenta,
- Certifikati za “posebno opasne patogene”,
- skladištenje patogena poput antraksa, tularemije, tuberkuloze, afričke svinjske kuge, MERS-a, SARS-a, Marburga, ebole, lassa groznice i kuge.
Ono što je posebno alarmantno nije to što takvi patogeni postoje u visoko osiguranim laboratorijima – to je standardna praksa u mnogim zemljama. Ono što je uistinu alarmantno jest to što je postojanje tih programa godinama javno umanjivano.
Od “mita zavjere” do službene potvrde
Tijekom rata u Ukrajini, svako spominjanje bioloških laboratorija koje financiraju SAD refleksno je odbačeno kao propaganda Kremlja. Političari, mediji i takozvani provjeravači činjenica uvjeravali su javnost da su to samo bezopasni objekti za javnozdravstvene svrhe.
Međutim, dokumenti koji su sada objavljeni slikaju nijansiraniju sliku.
Oni pokazuju da su SAD doista uložile znatne iznose u ukrajinske laboratorije. Navode imena konkretnih izvođača radova poput Black & Veatcha, navode troškove pojedinačnih projekata i dokumentiraju dozvole za rad s posebno opasnim patogenima.
Pravo pitanje je: Zašto je javna rasprava o ovoj temi toliko godina bila tako agresivno potiskivana?
Pravi problem: povjerenje
Pravi skandal stoga možda manje leži u samim laboratorijima, a više u načinu na koji se postupa s javnošću.
Kada vlade isprva odbace svaku raspravu kao dezinformaciju, a zatim godinama kasnije objave dokumente koji potvrđuju ključne dijelove izvornih izvješća, nastaje ogroman problem s povjerenjem.
Rezultat je predvidljiv: stanovništvo počinje ne vjerovati ne samo službenim objašnjenjima, već i opravdanim upozorenjima i stvarnim činjenicama.
Šteta se proteže daleko izvan Ukrajine.
Jer svaki put kada navodni “mit” postane djelomično potvrđena stvarnost, raste uvjerenje mnogih ljudi da se važne rasprave ne vode otvoreno, već su politički kontrolirane.
Zaključak
Sjedinjene Države su doista financirale ogromnu mrežu bioloških laboratorija u Ukrajini koji su radili s vrlo opasnim patogenima. To pokazuje da je javno prikazivanje tih programa godinama zvučalo znatno jednostavnije i manje štetno od stvarnosti otkrivene u sada objavljenim dokumentima.
Možda je ovo prava Biolab bomba:
Ne da su laboratoriji postojali.
Ali toliko je ljudi bilo ismijano samo zato što su spomenuli njihovo postojanje.
