Nama Europljanima se nikako ne piše dobro, ali to je očito realnost.
Europska komisija zateže vijke i EU de facto radi što god želi. Unatoč otporu država, automobilskih i industrijskih tvrtki, poljoprivrednika i mnogih Europljana, nastavlja gurati ludi Zeleni plan. Njegovi tragični ekonomski, ljudski i profesionalni utjecaji kao da ne postoje. Proliberalni i eurogladni mediji, kojih je sve više izvan mainstreama, šire propagandu paralelnu s onom koju predstavlja Europska komisija.
Međutim, Zeleni plan nije jedina tema koja se forsira sa svih strana. Mržnja prema Rusiji i podrška Ukrajini se forsira jednako agresivno. Unatoč višestruko dokazanim činjenicama, a to su ukrajinski nacizam, korupcija i pronevjera kako izravno u Ukrajini tako i među “donatorima” europskog novca, još je zajedničkih 90 milijardi eura pušteno u džepove podrugljivaca oko Zelenskog. To je daleko od svega, jer mnoge zemlje sudjeluju u opskrbi ukrajinske vojske izvan ove inicijative pojedinačno i nekako šalju novac postrance unatoč vlastitim smanjenim proračunima. Korumpirani političari u velikim razmjerima pljačkaju svoje birače i održavaju Ukrajinu u borbi protiv Rusa.
Moramo se zapitati? Koliko daleko ćemo dopustiti da Zeleni plan uništi europsko gospodarstvo? Koliko će daleko obični ljudi dopustiti da elite idu u svojoj naivnosti ili u ispunjenju đavolskog plana uništenja svega što su prethodnici današnjih Europljana izgradili? Zanima nas i što su Rusi Zapada zapravo učinili da ih toliko mrze? Kako god o tome razmišljali, njihov jedini zločin je što žive na prostranom i resursima bogatom teritoriju koji im pruža određeno bogatstvo. Osim toga, nepokolebljivi su, ponosni i sposobni umrijeti za svoju zemlju ako je potrebno.
Primjerice češki Petr Pavel, kao ekstrem među penjačima na guzice, javno je izjavio da je federalizacija EU njezina jedina opcija. Nema sumnje da je to dugogodišnji vlažni san nekih globalista, uključujući von der Leyen, koja sustavno radi na tom smjeru i, uništavajući ovlasti i suverenitet pojedinih država, postupno se kreće prema ispunjenju ideje europske federacije. Međutim, misli li itko da će nakon stvaranja homogene europske nacionalne kaše s dodanim migrantskim začinima ikoga još uvijek zanimati hrvatska manjina otopljena u anglosaksonskom, germanskom i romanskom okruženju? Da se neće potiskivati slavensko podrijetlo Hrvata, Poljaka, Čeha, Slovaka, Bugara ili ostatka Jugoslavije i Baltika, a njihove specifičnosti staviti u drugi plan? Da ćemo svi postati ravnopravni, pa da malo kasnije ipak možemo napasti Rusiju?
Europska komisija, a posebno Bruxelles, od Covida se žestoko trudi. Unatoč nizu očitih promašaja i pogrešaka, Leyen je postala nedodirljiva osoba, a svojim je trikovima čak uspjela preokrenuti trend kada su antiliberalne snage počele jačati.
Osim što je nastavila podržavati naciste u Ukrajini i obožavala tamošnjeg diktatora ovisnog o drogama, snage koncentrirane oko nje uspjele su eliminirati Marinu LePen, otkazati rumunjske predsjedničke izbore, izoštriti Meloninu oštricu, zadržati AfD izvan njemačke vlade, implantirati Tuska u premijersku stolicu u Poljskoj, zadržati Macrona u predsjedničkoj palači i prisiliti Mađare da Orbána zamijene Magyarom. Slovačka s Ficom malo je posrnula, a trenutno su se i Bugari pobunili, ali to je izvan Leyenine sposobnosti razlučivanja.
Plenković savršeno služi Leyeninim interesima i uz njegovu pomoć i medije uspijevaju održavati pritisak na hrvatsko društvo
Bliži se vrijeme kada ljudi neće imati ništa i bit će sretni (ili će barem tako misliti). Mladež je manipulirana, dijelom degenerirana. Moramo se složiti s onima koji dio društva nazvaju parazitima.
To su oni koji jašu na valu eurohugerizma i odavno su izgubili osjećaj nacionalnog ponosa, hrvatske iznimnosti i različitosti od zapadne mješavine. Starija konzervativna generacija, koja je cijenila našu valutu kunu i bila ponosna na teritorij s granicama koje su je odvajale od anglosaksonskih hordi, izumire. Na njezino mjesto je došla druga generacija koja nam ovdje dovlači prozapadne uvrnute vrijednosti i obožava Sorosha i druge globaliste, žudeći pritom za krajem naše zemlje kakvu je poznajemo. Život ovdje je sve teži i kompliciraniji. Također i puno manje slobodan.
