Odluka Visokog suda u Londonu kojom je Julianu Assangeu dopušteno da se žali na njegov nalog za izručenje ostavlja ga čamiti u zatvoru s maksimalnim osiguranjem i ugroženog zdravlja. A to je očito bit.
Odluka Visokog suda u Londonu da Julianu Assangeu da pravo žalbe na odluku o njegovom izručenju Sjedinjenim Državama mogla bi se pokazati kao Pirova pobjeda. To ne znači da će Julian izbjeći izručenje. To ne znači da je sud presudio, kao što bi trebao, da je on novinar čiji je jedini “zločin” bio curenje dokaza o ratnim zločinima i laži američke vlade. To ne znači da će biti pušten iz maksimalno čuvanog zatvora HMS Belmarsh, gdje je, kako je nakon posjeta Julianu rekao Nils Melzer, posebni izvjestitelj UN-a za torturu, bio podvrgnut “usporenom smaknuću”.
Ali to ne znači da je novinarstvo manje ugroženo. Urednici i izdavači iz pet međunarodnih medija – New York Times, Guardian, Le Monde, El Pais i DER SPIEGEL – koji su objavili priče temeljene na dokumentima koje je objavio WikiLeaks, zalagali su se za odbacivanje optužbi u američkoj ljevici i Julianu. Nitko od ovih medijskih rukovoditelja nije optužen za špijunažu. Smiješna smicalica američke vlade da izruči australskog državljanina čija publikacija nije smještena u SAD-u i optuži ga prema Zakonu o špijunaži, nije odbačena. Ovo je nastavak duge Dickensove farse koja ismijava najosnovnije koncepte zakonitog postupka.
Presuda se temelji na tome da američka vlada nije pružila dostatna jamstva da će Julianu, ako dođe na suđenje, biti pružena ista zaštita prema Prvom amandmanu koja se daje američkom građaninu. Žalbeni postupak još je jedna pravna prepreka u procesuiranju novinara koji ne samo da bi trebao biti slobodan, već bi ga trebalo slaviti i poštovati kao najhrabrijeg u našoj generaciji.
Da, može se žaliti. Ali to znači još jednu godinu, možda i duže, teških zatvorskih uvjeta dok se njegovo fizičko i mentalno zdravlje pogoršava. Proveo je više od pet godina na brodu HMS Belmarsh bez optužnice. Proveo je sedam godina u ekvadorskom veleposlanstvu jer su britanska i švedska vlada odbile jamčiti da neće biti izručen Sjedinjenim Državama, iako je pristao vratiti se u Švedsku kako bi podržao preliminarnu istragu koja je na kraju i postavljena.
Sudski linč nad Julianom nikada se nije odnosio na pravdu. Samo zbog brojnih zakonskih nepravilnosti, među kojima je i snimanje njegovih sastanaka s odvjetnicima od strane španjolske zaštitarske tvrtke UC Global u veleposlanstvu u ime CIA-e, postupak je trebao biti obustavljen jer je narušavao odvjetničku profesionalnu privilegiju.
SAD je optužio Juliana po 17 točaka prema Zakonu o špijunaži i jednoj točki za zlouporabu računala zbog navodnog urote za dobivanje i objavljivanje informacija o nacionalnoj obrani. Ako ga se proglasi krivim po svim točkama optužnice, prijeti mu 175 godina zatvora u SAD-u.
Zahtjev za izručenje temelji se na ratnim zapisnicima iz Iraka i Afganistana koje je WikiLeaks objavio 2010. – stotinama tisuća povjerljivih dokumenata koje je Chelsea Manning, tadašnja vojna obavještajna analitičarka, objavila na stranici i koji su otkrili brojne američke ratne zločine, uključujući videosnimke pucanja na dva novinara Reutersa i 10 drugih nenaoružanih civila, zatim rutinsko mučenje iračkih zatvorenika, zataškavanje tisuća civilnih smrti i ubojstvo gotovo 700 civila koji su se preblizu približili američkim kontrolnim točkama.
U veljači su Julianovi odvjetnici podnijeli devet različitih osnova za moguću žalbu.
Dvodnevno ročište u ožujku bilo je Julianova posljednja prilika da podnese žalbu protiv naloga za izručenje tadašnje britanske ministrice unutarnjih poslova Priti Patel iz 2022. i mnogih odluka okružnog suca Baraitsera iz 2021.
Dva suca Visokog suda, gospođa Victoria Sharp i sudac Jeremy Johnson, odbacili su većinu Julianovih žalbenih osnova u ožujku. To je uključivalo tvrdnje njegovih odvjetnika da UK-SAD ugovor o izručenju zabranjuje izručenje za političke prijestupe, da je zahtjev za izručenjem podnesen kako bi se on procesuirao zbog njegovih političkih stavova, te da bi izručenje značilo retroaktivnu primjenu zakona, jer je nije bilo moguće predvidjeti da će se stoljećima star zakon o špijunaži upotrijebiti protiv stranog izdavača i da on neće dobiti pošteno suđenje u istočnom okrugu Virginije. Suci su također odbili čuti nove dokaze da je CIA planirala otmicu i ubojstvo Juliana, zaključivši, i apsurdno i lažno, da je CIA razmatrala te opcije samo zato što je vjerovala da je Julian planirao jedan bijeg u Rusiju.
Međutim, dvoje sudaca primijetilo je u ponedjeljak da je “opravdano” što američki sud nije mogao dodijeliti Julianu zaštitu prema Prvom amandmanu, kršeći njegovo pravo na slobodu izražavanja sadržano u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Suci su u ožujku zatražili od SAD-a pismena jamstva da je Julian zaštićen Prvim amandmanom i da je izuzet od smrtne kazne. SAD je uvjeravao sud da Julian neće biti osuđen na smrt, što su Julianovi odvjetnici na kraju prihvatili. Međutim, Ministarstvo pravosuđa nije moglo pružiti jamstva da Julian može braniti Prvi amandman na američkom sudu. Takvu će odluku donijeti savezni američki sud, rekli su odvjetnici.
Pomoćnik državnog odvjetnika Gordon Kromberg, koji tuži Juliana, ustvrdio je da su samo građanima SAD-a zajamčena prava iz Prvog amandmana na američkim sudovima. Kromberg je izjavio da ono što je Julian objavio “nije u javnom interesu” i da SAD ne traži njegovo izručenje iz političkih razloga.
Sloboda govora je ključno pitanje. Ako Julian dobije prava iz Prvog amandmana na američkom sudu, bit će vrlo teško za SAD pokrenuti kazneni postupak protiv njega, jer su druge novinske kuće, uključujući The New York Times i The Guardian, objavile materijal koji je on objavio.
Zahtjev za izručenje temelji se na tvrdnji da Julian nije novinar i da ga ne štiti Prvi amandman.
Julianovi odvjetnici i službenici američke vlade imaju rok do 24. svibnja za podnošenje nacrta zahtjeva za izručenje, koji će odrediti kada će se odlučiti o žalbi.
Julian je počinio najveći grijeh Carstva – razotkrio ga je kao zločinački pothvat. Dokumentirao je svoje laži, rutinska kršenja ljudskih prava, bezobzirno ubijanje nevinih civila, raširenu korupciju i ratne zločine. Republikanci ili demokrati, konzervativci ili radnici, Trump ili Biden – svejedno je. Oni koji vode carstvo koriste istu prljavu knjigu.
Objavljivanje povjerljivih podataka nije kazneno djelo u Sjedinjenim Državama, ali ako Julian bude izručen i osuđen, bit će.
Julian je u nesigurnom fizičkom i psihičkom stanju. Njegovo fizičko i psihičko propadanje dovelo je do blagog moždanog udara, halucinacija i depresije. Uzima antidepresive i antipsihotik kvetiapin. Viđen je kako hoda po svojoj ćeliji dok se nije srušio, udarajući se šakom u lice i glavom o zid. Proveo je tjedne u medicinskom krilu u Belmarshu, pod nadimkom “Pakleno krilo”. Zatvorske vlasti pronašle su “pola žileta” skrivenog ispod njegovih čarapa. Više puta je nazvao telefonsku liniju za samoubojstva Samaritan jer je razmišljao o samoubojstvu “stotine puta dnevno”.
Ovi usporeni krvnici još nisu završili svoj posao. Na isti je način fizički uništen Toussaint L’Ouverture, vođa haićanskog pokreta za neovisnost, jedine uspješne pobune robova u povijesti čovječanstva. Francuzi su ga zatvorili u nezagrijanu i skučenu zatvorsku ćeliju i ostavili da umre od iscrpljenosti, pothranjenosti, moždanog udara, upale pluća i vjerojatno tuberkuloze.
Dugotrajno zatvaranje koje je ovjekovječeno odobravanjem ove žalbe srž je stvari. Dvanaest godina koje je Julian proveo u zatvoru – sedam u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu i više od pet u strogo čuvanom zatvoru Belmarsh – bilo je popraćeno nedostatkom sunčeve svjetlosti i tjelovježbe, kao i neprestanim prijetnjama, pritiskom, dugotrajnom izolacijom, strahom i stalnim stresom. Cilj je uništiti ga.
Moramo osloboditi Juliana. Moramo osigurati da ne padne u ruke američke vlade. S obzirom na sve što je učinio za nas, dugujemo mu bespoštednu borbu.
Ako nema slobode govora za Juliana, neće biti slobode govora ni za nas.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
