Otužno i pomalo besmisleno djeluju scene s današnje parade u Kninu. O tome tko se smije uopće tamo naći odlučuju ljudi koji su za vrijeme Domovinskog rata nabavljali potvrde da ne mogu u rat, ili su pak bili daleko od granica Lijepe Naše.
Isti ti danas pak šuruju s raznoranim likovima kojima je pak sve bitnije i preče samo ne ime hrvatsko. Dani ponosa i slave… Tada možda.. A danas? Jesmo li danas ponosni na ovu zemlju? I u kojem smjeru ona ide i kako njome upravljaju? Sve su to pitanja koja si svi mi postavljamo.
Dakle, jesmo li ponosni na ovu zemlju i način na koji funkcionira? Ne, mnogi od nas nismo, i mnogi branitelji se pitaju za što su se zapravo borili? Ova Hrvatska je savršena samo u Plenkovićevim i inim očima, a u očima svih ostalih znamo da moramo i zaslužujemo bolje od ovoga.
Zapamtite, rijetko u povijesti nas je itko mogao slomiti, jer znaju koliko smo u ključnim trenucima složni, zato nas često i pokušavaju međusobno zavaditi, jer tada nema one naše sloge ni ponosa.
A valjda ćemo taj ponos kojim se toliko volimo dičiti jednom opet pronaći i početi se boriti za nas i naše, jer kako stihovi jedne pjesme kažu : “Sve nas manje ima tu, godinu po godinu…“
Pjesma: YouTube – Prljavo kazalište
