U Velikoj Britaniji svaka treća beba je pobačena.
Tablica koja kruži internetom tvrdi da pokazuje gotovo nevjerojatne brojke pobačaja za Ujedinjeno Kraljevstvo. Malo smo istražili i službeno dokumentirane brojke su još gore. Već 2024. godine prijavljeno je preko 300 000 pobačaja.
Za ljevičare je pobačaj “reproduktivno zdravlje”. Za konzervativce je to ubojstvo. Stav Epohe je očito pro-life i protiv ljevičarskih društvenih eksperimenata koji neizbježno vode do bijede, patnje i smrti. Važno nam je da to odmah na početku jasno istaknemo.
Broj ubojstava djece u Ujedinjenom Kraljevstvu gotovo je neshvatljiv u svojim razmjerima. Kad se to uzme u obzir, shvaća se zašto se smanjuje broj domaćeg stanovništva na Zapadu, gdje su nekad dominirali bijelci. Također se razumije kako se olakšava i osigurava puzajuće islamsko preuzimanje.
Postoje čak i brojke iz Velike Britanije koje podupiru strah da uglavnom bijelci ubijaju svoju djecu, dok arapski i azijski imigranti imaju vrlo visoke stope nataliteta. Brojke iz 2023., objavljene 2026. (GOV.UK – Komentar o statistici pobačaja, Engleska i Wales: 2023.), pokazuju:
Udio bijelaca koji obavljaju pobačaje kreće se između 78 posto (u 2021.) i 74 posto (u 2023.). Za Azijate je to 11 posto, za crnce 9 posto, a za partnere miješane rase 5 posto (što se u biti može dodati brojkama za bijelce).
Pobačaj nema nikakve veze s “reproduktivnim zdravljem”; to je hir potaknut ljevičarskom mržnjom, samovoljom i zlobom. Evo podataka, izravno iz britanskih baza podataka: 
Lijevo su godine, u sredini rođeni, a skroz desno pobačeni.
Tablica pokazuje da broj živorođenih u Ujedinjenom Kraljevstvu brzo opada, dok broj pobačaja još naglije raste. To je unatoč masovnom priljevu imigranata od kojeg Ujedinjeno Kraljevstvo pati. Veliki gradovi poput Londona već imaju 50 posto stranog stanovništva, a engleski izraz “ethnic minority” sada je prilično zabavan – etnička manjina uskoro će biti rijetki preostali domorodački Britanci.
Bez obzira na to: U lijevo orijentiranoj Britaniji, svake se godine u maternici ubije onoliko beba koliko i stanovnika gradova poput primjerice Karlsruhea, Mannheima, Augsburga, Wiesbadena ili Graza. Svatko tko tvrdi da će takozvane “neželjene trudnoće” u nekoj zapadnoj naciji do 2026. dovesti do toga da žene opasno eksperimentiraju na sebi očito je spavao posljednjih 70 godina. Zapadna društva, naravno, brinu se za posvojenu i djecu bez roditelja (čine li to posebno dobro, drugo je pitanje). Ali nijedna žena u zapadnom svijetu nije napuštena od strane države s djetetom rođenim izvan braka – upravo suprotno – dok muški očevi često budu dovedeni u financijsku propast.
Naša društva imaju ogroman problem – i svi okreću glavu jer se kritiziranje čedomorstva ne smatra politički prikladnim. Čak i u konzervativnim krugovima mnogi ublažavaju ili opravdavaju pobačaj. Činjenica je: uništavamo sami sebe – i to na način koji je gotovo neusporediv u svom preziru prema čovječanstvu i nerođenom životu. Masovno ubojstvo djece je cvjetajući posao za farmaceutsku industriju, dok se u tom procesu (psihološki) uništavaju ne samo djeca već i njihove majke.
