Otvorene granice i multikulturalnost doveli su Francusku na rub građanskog rata i u to više nema apsolutno nikakve sumnje.
Međutim, kao što se često događa, ti su uglavnom mirni prosvjedi pružili priliku nasilnim skupinama, izgrednicima i pljačkašima da se umiješaju među prosvjednike. Izgrednici su se pojavili u velikom broju i usmjerili se na vladine zgrade, trgovine i policiju. Uglavnom su uništili povijesnu gradsku vijećnicu u Limogesu podmetanjem požara, opljačkali stotine trgovina diljem Francuske i učinili da dijelovi mnogih francuskih gradova izgledaju poput ratnih zona.
Spontano ili organizirano nasilje?
Iako se čini da su ti prosvjedi spontana društvena reakcija na pogoršanje životnih uvjeta u Francuskoj, postoje znatni pokazatelji da masovne prosvjede obično organiziraju sigurnosne službe duboke države te da se među prosvjednike namjerno infiltriraju nasilni elementi.
Neki od pokazatelja toga pojavili su se proteklog vikenda u Francuskoj: izgrednici su se pojavili odjeveni jednolično, u crnim kapuljačama i maskama za lice, dok se netko pobrinuo da se uredno i profesionalno zapakirane palete staklenih boca pojave na mjestima nereda (videosnimke dostupne putem poveznice). To bi bio impresivan logistički i organizacijski pothvat kada bi ga organizirali ulični huligani.
Ako je nasilje bilo organizirano, postavlja se pitanje: tko ga je organizirao i s kojim ciljem? Vjerujem da uobičajene osumnjičenike treba tražiti među državnim obavještajnim službama i brojnim nevladinim organizacijama, od kojih se mnoge osnivaju upravo za takve svrhe i izdašno financiraju.
Sjetimo se da je Francuska već u ljeto 2023. godine doživjela nasilne nerede. Dana 28. lipnja 2023. diljem zemlje izbili su društveni nemiri, dan nakon što je policija ubila 17-godišnjeg Nahela Merzouka u pariškom predgrađu Nanterreu. Neredi su izbili u mnogim gradovima, uključujući Pariz, Marseille, Lille, Lyon, Bordeaux i Grenoble, ali i u Bruxellesu u Belgiji. Neki su izgrednici bili naoružani, a dijelovi mnogih gradova nakon nereda izgledali su poput ratnih zona.
Prema nekim izvješćima, oružje donirano Ukrajini preko crnog je tržišta dospjelo u ruke prosvjednika, koji su njime pucali na policiju. Vlada je rasporedila 45.000 policajaca i žandarma kako bi stavila situaciju pod kontrolu, ali neredi su se šest dana zaredom nastavili velikom žestinom. Predsjednik Emmanuel Macron našao se pod pritiskom ne samo izgrednika i oporbe nego, što je još više zabrinjavalo, i vlastitih policijskih snaga i vojske.
A onda je sve iznenada prestalo, jednako naglo kao što je i počelo. Iako prosvjedni marševi u Francuskoj obično traju tjednima i mjesecima, društveni nemiri iz 2023. završili su već nakon šest dana. To je bilo toliko neuobičajeno za Francusku da je trebalo izmisliti nekakvo objašnjenje: mediji su proširili priču da su nerede prekinuli trgovci drogom jer su nemiri ometali njihovo poslovanje, zamislite.
Dakle, imali smo taj veliki, spontani izljev ogorčenja u kojem se zahtijevala pravda za mladog Nahela Merzouka, ali čim su trgovci drogom na neki način pozvali prosvjednike da prestanu jer je to štetilo njihovoj trgovini drogom, strastveni su mladi ljudi spontano odlučili da je promet trgovaca drogom važniji od pravde. Riječ „bizarnо” nije ni približno dovoljna da opiše priču kojom je zaključena epizoda nereda iz 2023. godine.
Koji je cilj?
Kao što sam tada napisao, cilj je možda bio usmjeren protiv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je u to vrijeme počeo odstupati od smjera kojim je išao kolektivni Zapad: dva mjeseca ranije poveo je veliko izaslanstvo francuskih poduzeća u Peking i poigravao se idejom da se Francuska pridruži organizaciji BRICS. Zalagao se i za pregovore s Rusijom te za uvažavanje ruskih sigurnosnih zabrinutosti. Međutim, nakon nereda odustao je od tih ideja i od tada ih više nije spominjao.
Možemo samo nagađati kakva bi danas mogla biti agenda. Osobno pretpostavljam da je cilj stvoriti povod za autoritarniji pristup ograničavanju građanskih sloboda, strožu cenzuru, a možda čak i policijski sat, no vrijeme će pokazati. U takvim situacijama oni koji organiziraju društvene nemire računaju na to da će stanovništvo zahtijevati povratak zakona i reda te da će se ljudi dobrovoljno odreći svojih građanskih sloboda i pozdraviti oštro postupanje prema drukčijim mišljenjima te povratak reda i stabilnosti.
Sve bi se to moglo obiti o glavu…
Međutim, ova bi se računica mogla pokazati pogrešnom ako stanovništvo općenito dijeli prezir prosvjednika prema vlastima, što je danas u Francuskoj uglavnom slučaj. Još su 2023. upravo državne institucije pozvane da suzbiju nerede bile na rubu okretanja protiv vlade. Tada su francuski policijski sindikati pisali predsjedniku Macronu i zaprijetili pobunom: „Danas se policija bori jer smo u ratu. Sutra ćemo biti u pokretu otpora i vlada toga mora biti svjesna.”
Mnogi u vojnim krugovima dijelili su isto mišljenje: general Pierre Villiers, koji uživa velik ugled među francuskim vojnim vrhom, izjavio je da vojska mora biti odana narodu, a ne Emmanuelu Macronu. Gotovo je sigurno da su policija, žandarmerija i velik dio vojske danas još skloniji ne poslušati vladu i okrenuti se protiv nje. To bi moglo dovesti do građanskog rata u Francuskoj, čije bi posljedice iz današnje perspektive bile potpuno nepredvidive.
Raspad „kolektivnog Zapada”
Politička nestabilnost u Francuskoj dodatno je naglasila podjele i raspad „kolektivnog Zapada”. Jučer je predsjednik Trump oštro napao predsjednika Macrona razornom objavom na društvenoj mreži Truth Social:
Francuska gori! Imigracija ljudi iz potpuno drukčijeg svijeta, ljudi koji u srcu nose mržnju, uništila je tu nekoć veliku zemlju. Zatvorite svoje granice i preuzmite kontrolu prije nego što bude prekasno! Predsjednik DONALD J. TRUMP
Macron je pak u obraćanju naciji dao izjavu kojom je neizravno okrivio Trumpa za nemire: „Nikada ne smijemo mirne prosvjednike stavljati u isti koš s pljačkašima i izgrednicima jer postoje ljudi koji opravdano smatraju da su cijene goriva previsoke. To je posljedica rata s Iranom.”
Kako društveni, gospodarski i geopolitički izazovi postaju sve snažniji, zapadne sile i njihovi čelnici sve su više izgubljeni i nesposobni ponovno uspostaviti red, a kamoli potaknuti gospodarski oporavak. Čini se da je rat njihov jedini „pravi kompas” i da im je pokretanje velikog rata protiv Rusije, njihova označenog vanjskog neprijatelja, posljednja nada za obnovu društvene kohezije i potpore stanovništva vlastima. U ovom se trenutku to barem čini vrlo malo vjerojatnim, osobito u Francuskoj.
U jednom su gradu u subotu (nisam uspio utvrditi kojem) prosvjednici iznijeli giljotinu. Bila je to samo replika, ali pokazuje u kojem smjeru pušu vjetrovi društvene pobune. U Parizu su se mogli čuti prosvjednici kako skandiraju: „Giljotinirali smo Luja XVI. Macron, Macron, učinit ćemo to ponovno.”
Kolektivno raspoloženje očito se kreće u smjeru općeg ustanka i odlučnijeg zahtjeva za polaganjem računa i pravdom. Međutim, tek će se vidjeti hoće li prosvjednici ovoga puta pokazati jednako mnogo obzira prema trgovcima drogom kao prije tri ljeta.
