Počela je ekshumacija tijela 796 djece iz masovne grobnice u blizini katoličke kuće u Irskoj.
Irska je započela dugo očekivano iskapanje masovne grobnice za koju se vjeruje da sadrži posmrtne ostatke 796 beba i male djece koji su umrli u zloglasnom katoličkom domu za majku i dijete u Tuamu, okrug Galway. Forenzički tim stručnjaka iz Irske i inozemstva započeo je dvogodišnji proces iskapanja, nakon godina borbe obitelji i aktivista za istinu i pravdu.
Priča je postala javna 2014. godine, zahvaljujući upornosti lokalne povjesničarke Catherine Corless, koja je otkrila da gotovo 800 djece nikada nije imalo smrtovnicu ili zabilježen grob, već su im tijela bačena u bivši betonski spremnik za otpadne vode iza kuće koju je vodila vjerska zajednica Sisters Bon Secour.
Među onima koji su tražili istinu bila je Annette McKay, koja je tek kada je postala baka saznala da je njezina majka, Maggie O’Connor, kao 17-godišnja silovana djevojčica bila smještena u dom u Tuamu, gdje je rodila kćer Mary Margaret.
Dijete je umrlo šest mjeseci kasnije, a O’Connor je čula vijest o njezinoj smrti dok je prala rublje, kada su joj časne sestre hladno rekle: “Dijete tvog grijeha je mrtvo.”
Institucije srama
Dom Tuam bio je samo jedan od desetaka sličnih ustanova koje su postojale u Irskoj od 1922. do 1998., dio mreže u kojoj su neudane trudnice bile zatvarane, kažnjavane i prisiljavane da daju svoju djecu na posvajanje – često ilegalno i bez traga – diljem Irske, SAD-a, Kanade i Australije.
Prema službenoj istrazi koju je irska vlada pokrenula 2015. godine, najmanje 9000 djece umrlo je u tim ustanovama, pri čemu je stopa smrtnosti bila “alarmantno visoka” i poznata tadašnjim državnim i lokalnim vlastima koje nisu djelovale. Istraga je pokazala da su mnoge majke kasnije završile u praonicama rublja Magdalena, prisiljene raditi bez plaće, a njihova djeca su institucionalizirana ili dana na posvajanje.
Ekshumacija je započela.
Ekshumaciju nadgleda neovisno tijelo ODAIT, a forenzička arheologinja Niamh Makalough rekla je da su probna iskapanja otkrila 20 komora u bivšoj septičkoj jami koje sadrže kosti beba u dobi između 35 tjedana i 3 godine.
Ako se utvrdi da je bilo koja od smrti nasilna, slučajevi će biti proslijeđeni mrtvozorniku i policiji. Međutim, identifikacija će biti otežana zbog fragmentacije posmrtnih ostataka, protoka vremena i nedostatka uzoraka DNK.
„Nisu imali dostojanstva ni u životu ni u smrti“, rekla je Anna Corrigan, čija su dva brata rođena u Tuamu, a samo je jedan – John – poznat po tome što je umro od malih boginja u dobi od 13 mjeseci. Nada se da je drugi brat, Will, posvojen u Sjevernoj Americi i da je možda još uvijek živ.
Trauma koja traje
Preživjele žene i njihova djeca, sada u poznijim godinama, svjedoče teškim traumama koje nikada nisu zacijelile.
Theresa O’Sullivan, rođena u Tuamu 1957. godine, rekla je da je samo sreća odvojila nju i ostale preživjele od sudbine beba u septičkoj jami.
„Moramo ih izvući odande. Moramo im prirediti dostojanstven pokop. To je najmanje što možemo učiniti“, rekla je.
Iako je država 2021. godine izdala službenu ispriku i pokrenula program odštete, mnoge obitelji smatraju da odgovorni još uvijek nisu kažnjeni i da pravda nije zadovoljena.
Ekshumacija Tuama predstavlja povijesni trenutak za Irsku da se suoči s najmračnijim dijelom svoje prošlosti – sustavnim zlostavljanjem žena i djece koje je desetljećima bilo skriveno iza crkvenih zidova i državne šutnje.
