Kak’ je stigel 1. svibnja, tak’ se Gretica povratila na koji dan sim u svoju ” domaju” i mam mi zreferirala svoja razmišljanja.
Hrvatska priča
U Hrvatskoj danas na Praznik rada
svaki Hrvatić živi kak’ klada,
bez sigurnog posla i s malo novca
zatvoren u toru – on bleji kak’ ovca.
Za rajnglicu graha il’ za jedan cvet,
zaboravi stvarnost sanjajuć’ let,
ne videć’ kak guske da v magli ga vode
prevodeć’ ga slepog žedna prek vode.
Tko seća se više kaj srednja je klasa
ili kaj znači radnička masa,
kak v nijemom filmu svi samo šute,
a onaj kaj dela je debelo “mute”.
Ko čul je da radnička prava postoje,
kad sam se zbog otkaza svi gazde boje,
a guzda im njime, kad got mu paše,
uz bahati osmijeh pred nosom maše.
I tako letima Kroejšn ta masa
kak’ klada niz rijeku se nijemo talasa,
letargično mrtvi, bez imalo žara
kartično žive, na rubu, bez para.
Tak postaše svi roblje bez biča,
a radnička stvarnost horor pak priča.
(iz knjige “Greta Agramer”)