Problem za EU leži u tome što većina građana ne želi svoj digitalni novčanik.
Digitalni identitet EU-a, koji se naziva i digitalnim novčanikom (EUDI), prvotno je trebao biti spreman već početkom ove godine za građane koji bi za njega bili zainteresirani. Na kraju je početak uvođenja ID-a odgođen za kraj godine.
Računalo se na to da će oni koji već imaju digitalni ID na nacionalnoj razini automatski dobiti i EUDI. I naravno, u EU-u su mislili da će među građanima općenito postojati interes za njega.
Bruxelles je čak objavio da računa na to da će 2030. godine EUDI imati 80 % građana EU-a. Ako uzmemo u obzir maloljetnike, čini se da je namjera bila do tada nametnuti digitalni identitet europskog građanina svim odraslima.
Međutim, ako će EUDI biti dobrovoljan, kako Bruxelles tvrdi, ne može se računati na to da će se do tog broja doći tek tako. Stoga se može pretpostaviti da će to funkcionirati kao s covid putovnicama: oni koji neće imati EUDI bit će u nekim područjima diskriminirani.
Digitalni identitet, dakle, dolazi, ali nedostaje povjerenje: sama industrija pokazuje koliko su građani skeptični prema novčaniku EU-a.
EU vrlo brzo uvodi svoj digitalni identitet. No dok se stvaraju tehnička i pravna infrastruktura, čini se da nedostaje ono najvažnije: povjerenje ljudi.
Treba naglasiti da je istraživanje provedeno samo u dvjema najvećim zemljama EU-a, gdje su ljudi prema tim pitanjima mnogo skeptičniji i gdje su informacije o ID-u, CBDC-u i drugim aspektima digitalne diktature široko poznate.
Kada bi se istraživanje provelo kod nas, dakle u zemlji u kojoj se daleko najbrže u cijeloj EU-u odričemo gotovine, entuzijazam za Europski novčanik digitalnog identiteta vjerojatno bi bio veći…
Nedavna studija njemačkog pružatelja usluga identiteta IDnow, o kojoj je izvijestio Biometric Update, otkriva značajnu razliku. 2.000 odraslih osoba u Njemačkoj i Francuskoj ispitano je o pripremanom europskom novčaniku digitalnog identiteta (EUDI Wallet).
Rezultat je da su sigurnost, zaštita podataka i kontrola nad vlastitim podacima za ljude velik problem. A digitalni novčanik mnogima definitivno nije preferirano rješenje.
To je osobito vidljivo u svakodnevnoj uporabi. Kada je riječ o provjeri identiteta pri otvaranju bankovnog računa, 24 posto trenutačno preferira osobnu identifikaciju. Samo 14 posto preferiralo bi novčanik digitalnog identiteta.
Istodobno, 63 posto navodi da bi vjerojatnije koristili EUDI novčanik kada bi ga mogli upotrijebiti, primjerice, za provjeru svoje dobi bez otkrivanja svih osobnih podataka.
Industrija otkriva problem povjerenja
Prije svega je zanimljivo tko navodi te brojke.
IDnow nije neovisni institut za zaštitu potrošača. Tvrtka sa sjedištem u Münchenu zarađuje na digitalnoj provjeri identiteta, biometrijskoj autentifikaciji i sprječavanju prijevara.
Njegova vlastita „Trust Platform“ trebala bi podupirati tvrtke upravo s infrastrukturom digitalnog identiteta, čiju nedovoljnu prihvaćenost studija sada istražuje. IDnow također podržava Corsair Capital.
Drugim riječima, tvrtka iz industrije koja može ekonomski profitirati od digitalizacije identiteta utvrđuje da potrošače još uvijek treba uvjeravati jer nemaju povjerenja u ID.
Glavni izvršni direktor IDnowa Philippe Morel to kaže iznenađujuće otvoreno: europski potrošači razumiju problem koji bi EUDI novčanik trebao riješiti, ali još nisu uvjereni da je taj novčanik rješenje.
Upravo bi ta rečenica trebala potaknuti ljude na razmišljanje i privući njihovu pozornost. Jer odjednom pitanje više nije samo: Žele li ljudi europski digitalni identitet? Već sve više: Kako ih navesti da ga koriste?
Dobrovoljan danas, obvezan sutra?
Službeno je uporaba dobrovoljna. To treba spomenuti. Istodobno se oko novčanika stvara infrastruktura koja daleko nadilazi okvir još jedne aplikacije na pametnom telefonu. Primjerice, bit će osigurano povezivanje s CBDC-om, odnosno digitalnim eurom.
U budućnosti će javna tijela morati prihvaćati EUDI novčanike za odgovarajuće digitalne identifikacijske i autentifikacijske postupke.
Neke privatne tvrtke koje su zakonom obvezne identificirati svoje klijente – primjerice banke i mobilni operateri – također moraju prihvaćati novčanik kao dokaz identiteta.
Upravo ovdje počinje ključna društvena rasprava.
Tehnologija ne mora biti zakonski obvezna da bi postala sve važnija u svakodnevnom životu.
Ako tijela vlasti, banke, telekomunikacijski operateri i druge usluge sve više usklađuju svoje procese s jedinstvenim sustavom digitalnog identiteta, u određenom trenutku EUDI će postati dominantan način pristupa svakodnevnom digitalnom životu.
To u početku ne bi bila formalna obveza. Ali mogao bi postojati značajan praktični pritisak na prilagođavanje.
Digitalni ključ za svakodnevni život
EUDI novčanik navodno je osmišljen tako da korisnicima omogući otkrivanje samo onih informacija koje su im doista potrebne. Primjerice, oni koji samo trebaju dokazati da su stariji od 18 godina ne bi nužno trebali navoditi svoje ime, adresu i puni datum rođenja.
To čak može predstavljati korist u zaštiti podataka u usporedbi s današnjim metodama.
Ali upravo zato što tehnička ideja ima svoje prednosti, politička dimenzija ne smije se zanemariti: Tko upravlja infrastrukturom digitalnog identiteta, definira središnju pristupnu točku sve većem broju područja digitalnog života.
Stoga obećanja sigurnosti i praktičnosti nisu dovoljna. Odlučujući čimbenik bit će hoće li građani dugoročno zadržati stvarne alternative, hoće li podaci biti tehnički svedeni na najmanju moguću mjeru i hoće li odbijanje novčanika i dalje biti moguće bez nepovoljnih posljedica.
Najprije infrastruktura, a onda povjerenje?
Studija IDnowa nenamjerno pokazuje gdje leži stvarni problem.
Infrastruktura se gradi. Tvrtke se za to pripremaju. Tijela vlasti je integriraju. Pravni okvir je uspostavljen. Ali povjerenje je vrlo malo.
Prema IDnowu, gotovo polovica ispitanih – 46 posto – već je odustala od transakcija jer su postojeće provjere identiteta bile previše složene ili vremenski zahtjevne. Za tvrtke stoga jednostavnija digitalna identifikacija nije samo pitanje praktičnosti, već i opipljiv ekonomski interes.
To znači da se sukobljavaju dva interesa: građani zahtijevaju sigurnost, transparentnost i kontrolu nad svojim podacima. Tvrtke i institucije žele obradu identifikacije obavljati brže, jeftinije i što jednostavnije.
Bruxelles tvrdi da je EUDI novčanik namijenjen usklađivanju tih dviju stvari. To, međutim, zasad nije dokazano. Zato je sigurno da se gradi tako da bude poveziv s digitalnom programabilnom valutom, koja s vremenom može postati jedino sredstvo plaćanja.
A upravo je to ono do čega im je prije svega stalo.
Možda stoga pitanje funkcionira li EUDI novčanik tehnički nije presudno.
Presudno je kamo ćemo krenuti ako svi popuste i nabave EUDI…
