- Renata Ivaštinović
- Pixabay, privatna arhiva
Na svijetu je u prošlosti postojalo nekoliko ljudskih vrsta. Homo habilis, koji se smatra prvim članom roda Homo, pojavio se prije više od 2 milijuna godina. Od tada do relativno nedavno ljudi su jednostavno nastojali preživjeti. Gradili su skloništa koja su ih štitila od zime ili vrućine, ubijali su životinje kako bi se prehranili, čuvali su ono što su imali i branili su sebe i svoje obitelji od neprijatelja. Kad je trebalo, prelazili su desetke i stotine kilometara i na tim putovanjima suočavali se sa svakojakim opasnostima. Kako bi stvorili više sigurnosti, stalno su se izlagali nesigurnosti.
Sigurno pritom nisu raspravljali o tome hoće li izaći iz svoje zone komfora. Život se događao izvan nje. Možda su se, doduše, hranili grahom, jer kažu da radnik nakon poštene porcije graha može dugotrajno raditi naporan posao.
Danas se mnogi bore za poslove do kojih im nije stalo kako bi dobili novac za koji kažu da im nije važan, koji uskoro neće moći ni opipati, ali će mu i dalje robovati i kojim će online kupovati stvari koje im ne trebaju, kako bi dobili privid da su uspješni ili sretni. I tako smo uzbuđenje zbog nepoznatog zamijenili dosadnom rutinom, bitno nebitnim, a stvarni svijet nestvarnim.
Danas ulažemo u razvoj robota i umjetne inteligencije, ali ne radimo paralelno na razvoju vlastite svijesti. Razvoj čovjeka zaostaje za razvojem strojeva. Strojevi preuzimaju posao čovjeka. Oni mogu raditi 24 sata dnevno. Ljubazni su ako ih tako programiraš, ali neće ti dati pristup ako ne znaš korisničko ime i lozinku. Oni ne odlaze na godišnji odmor i ne boli ih glava. I ne stoje u redu za grah.
A što bi se dogodilo kad bi ljudi u 8 sati kulturnog obrazovanja, za koje se 400.000 radnika izborilo prije 138 godina, zanemarili strah od nepoznatog? Što kad bi počeli upoznavati sami sebe, kad bi činili ono što se nikad nisu usudili, kad bi kroz nova iskustva otkrili svoje prave talente? Kad bi napustili ono što ne vole i dopustili si ne slušati one kojima do njih nije stalo? Što kad bi naučili malo više vjerovati sebi i kad bi razvili otpornost koja im je potrebna za vrli novi svijet?
Vrijeme je da onih drugih 8 sati vježbamo nepredvidljivost, prilagođavanje i snalaženje.
Ili još živimo u vremenu prebrojavanja porcija graha?
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
