Uz njega imamo još jednu verziju praktički istog ugovora koja se zove ‘Pakt za budućnost’. Taj se Pakt ne odnosi samo na zdravstvene, već i druge krize, ali po svemu ostalom je sličan Pandemijskom sporazumu. Dakle, duplo su se osigurali.

USA nije potpisala Pandemijski sporazum WHO – a, ali je potpisala Pakt za budućnost UN- a, a ostali su uglavnom prihvatiti i jedno i drugo.

Najviše kritike Ugovora o pandemiji bilo je zbog sumnje da bi on mogao ugrožavati suverenost država te je zbog toga WHO bio prisiljen dopisati jednu klauzulu kojom garantira da neće zadirati u samoodlučivanje tzv. suverenih država. Međutim, to je lažna garancija i prazna priča. O tome bi se moglo svjedočiti tek pri izbijanju nove plandemije ili neke druge krize.

Hoće li u toj situaciji države same odlučivati ili će slušati WHO i raditi po njegovim direktivama … Godine 2020. nije bilo Pandemijskog ugovora, a ipak je WHO odlučivao o svemu. Skoro nitko se nije usudio suprotstaviti odlukama WHO-a. Naravno, s Ugovorom o pandemiji stvar postaje puno ozbiljnija. Ukoliko bi zaživio, onda i zakonski imaju pravo raditi ono što su ranije izvodili protuzakonito.

Doktorica Jurinčić odaslala je oštra pisma Plenkoviću, u kojima traži da odstupi od tog sporazuma.

Svatko od nas može slati mailove na predsjednik@vlada.hr, ukoliko se želi izjasniti protiv ugovora o pandemiji Svjetske zdravstvene organizacije.

S druge strane, postoje ljudi koji tvrde da se taj ugovor njih uopće ne tiče, ali ta je opcija u biti kontraproduktivna.

Agenda udara na poslušnu i nadasve inertnu većinu ljudi, a s manjim brojem neposlušnih računalo se od samog početka i to njima uopće ne smeta da ostvare svoje planove.

Postoji i mišljenje da Plenković i vladajuća kasta nemaju pravo potpisivati ništa u naše ime, ali na našu veliku žalost – imaju.

Po parlamentarnoj demokraciji moć odlučivanja prebačena je s ljudi na predstavnike vlasti.

No, jesu li ljudi na izborima stvarno izabrali te predstavnike vlasti ili ne, veliko je pitanje. Do sada smo svjedočili mnogim nepravilnostima pa možemo donositi svakojake zaključke.

Naravno da bi velika masa vladajućima mogla ukinuti pravo odlučivanja, ali ona to ne želi. Ljudima je komotno da drugi odlučuju umjesto njih. Oni se bave svojim životima i ne žele se izlagati i opterećivati. Ukoliko nama, pobunjenoj manjini, to ne odgovara, onda sami moramo smislili način kako riješiti problem i preuzeti kontrolu nad situacijom.

Nema tko drugi. Većina je inertna, a spasitelji ne postoje.

Naslovna fotografija: Tedros Ghebreyesus, Facebook, X