Sankcionirani švicarski vojni stručnjak Jacques Baud progovara o sankcijama koje je dobio od EU, slomu demokracije i ratu u Ukrajini.
Već oko dva tjedna na snazi je još jedan paket bruxellesskih sankcija, uključujući švicarskog vojnog stručnjaka i geopolitičkog analitičara Jacquesa Bauda. U nedavnom intervjuu komentirao je ne samo što sankcije znače, već i cjelokupnu situaciju.
Uvrštavanje na popis sankcija dovelo je do ogromnih ograničenja u njegovom svakodnevnom životu: od zamrzavanja bankovnih računa do zabrane kupnje hrane.
Baud već dugo živi u Belgiji, gdje su mu sve financije blokirane i nema nikakve šanse da im pristupi. Njegov slučaj pokazuje kako bi život u budućnosti mogao izgledati za nekoga tko je slično blokiran u bezgotovinskom društvu ako ima loš društveni kredit.
Unatoč tim drakonskim mjerama, koje EU osuđuje kao kršenje temeljnih ljudskih prava, Baud ne odustaje. U nedavnom intervjuu 29. prosinca 2025. s voditeljem kanala „Dialogue Works“ pokazuje svoju nepokolebljivost.
Baud otvoreno govori o svojoj situaciji, kombinirajući je sa širim kritikama politike EU, rata u Ukrajini i donošenja odluka na Zapadu.
Njegova izjava je dokaz da Baud ne utišava svoj glas unatoč sankcijama i nastavlja se boriti za slobodu i istinu.
U intervjuu, Baud detaljno opisuje svoju trenutnu situaciju, koja je nastala kao rezultat sankcija EU. Od uvrštavanja na popis sankcija, svi njegovi bankovni računi u EU su zamrznuti.
Ne može koristiti sustave plaćanja niti kupovati online – čak ni namirnice. “Nisam u mogućnosti kupiti hranu”, objašnjava.
Čak su i pokušaji prijatelja da dostave novac ili hranu iz Švicarske u Belgiju, gdje Baud živi, propali jer su plaćanja blokirana. Sankcije mu zabranjuju dobivanje bilo kakvih resursa, pojam koji je toliko nejasno definiran da je čak i dostava na njegovu adresu nemoguća.
Baud, koji je registriran u Belgiji, ističe apsurd: sankcije su zapravo usmjerene na ljude izvan EU, kao što pokazuje zabrana ulaska u EU. Ali budući da on već živi u EU, to djeluje kao unutarnja represivna mjera.
Ne može slobodno putovati; stoga bi povratak u Švicarsku, gdje mu računi nisu zamrznuti, zahtijevao izuzeće. Čak ni tada se ne bi mogao vratiti. Iz humanitarnih razloga, poput kupnje hrane, mora podnijeti zahtjev EU za izuzeće, birokratsku prepreku koja je nemoguća tijekom praznika.
Baud sada preživljava samo zahvaljujući podršci prijatelja i poznanika koji mu donose hranu direktno kući. „Bez te solidarnosti ne bih imao pristup hrani“, kaže.
Ta pomoć dolazi uglavnom iz Belgije, ali i iz cijele Europe i Švicarske. Baud dobiva sve veću podršku: gomilaju se peticije, pisma vladama i kampanje prikupljanja sredstava (izvan EU).
U Njemačkoj, Italiji, Istočnoj Europi (na primjer, Bugarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj), pa čak i Portugalu i Španjolskoj, ljudi izražavaju zabrinutost.
U Švicarskoj je ogorčenje posebno veliko jer se Baud smatra odanim slugom svoje zemlje.
Baud svoje sankcije ne vidi samo kao osobni napad, već i kao sistemski neuspjeh EU. Ove mjere krše temeljna prava: slobodu izražavanja, slobodu kretanja, imovinska prava, pa čak i pravo na hranu.
„Kažnjen sam bez suđenja“, kritizira. Sankcije se temelje isključivo na političkoj odluci Vijeća ministara vanjskih poslova EU. Baudu nije dana prilika da se brani ili konzultira s odvjetnikom, što bi bilo izopačenje vladavine prava.
Uspoređuje situaciju u EU s Hladnim ratom: U to vrijeme postojala je stroga razlika između vanjskih i unutarnjih prijetnji. Danas su te granice zamagljene. Sankcije, koje su zamišljene kao alat vanjske politike, sada se primjenjuju na domaćem terenu.
Slično američkom Patriotskom zakonu nakon 11. rujna, sankcije EU-a omogućuju joj da vlastite građane smatra „neprijateljima“. Baud nije terorist niti kriminalac. Nije prekršio nijedan zakon. Pa ipak, prema njemu se tako i postupa.
Optužbe zbog kojih je pod sankcijama su “propaganda” i intervjui u “proruskim” medijima. Baud to poriče: “Propaganda nije zločin ni u jednoj zemlji EU i ja nisam propagandist.” Optužbe se ne temelje na činjenicama.
Njemački Bundestag je posebno raspravljao o Baudovom slučaju, a ne o ostalih 60 kažnjenih. To pokazuje kako njegov slučaj služi kao pokazatelj promjene: EU tretira svoje građane kao vanjske neprijatelje.
Baudov slučaj naglašava odnos između Švicarske i EU. Švicarska je bila unaprijed obaviještena, ali nije reagirala. Sada Bern shvaća ozbiljnost situacije.
Baud, bivši vladin dužnosnik bez kaznenog dosjea, sankcioniran je bez intervencije Švicarske. To je šokiralo švicarsku javnost. Peticije i odbori prikupljaju donacije, što je dopušteno u Švicarskoj jer nije članica EU.
Švicarska vlada potiče bližu suradnju s EU, ali slučaj Baud potiče protivljenje. U Švicarskoj ljudi glasaju na referendumima četiri puta godišnje. Bliži odnos s EU stavio bi pravo EU iznad švicarskih odluka i potkopao ovu izravnu demokraciju.
Baudouinove sankcije postaju „šlag na torti“: Mnogi kažu: „Ako je to EU, ne želimo joj se približiti.“ Vladina neaktivnost jača protivnike EU.
Francuska je predložila njegovo ime iako se znalo da živi u EU. Belgija i Švicarska su znale za to. To pokazuje traljave procese donošenja odluka u EU i Švicarskoj.
Baud proširuje svoju kritiku na rat u Ukrajini. Zapadne odluke temelje se na pustim željama, a ne na činjenicama. Europa je vjerovala da će se Rusija srušiti, ali rast ruskog BDP-a nadmašio je europski.
Tvrdnje o ruskim slabostima pokazale su se lažnima. Citira Tulsi Gabbard: Rusija nema ni namjeru ni sredstva za napad na Europu. Finski predsjednik i šef estonske obavještajne službe odustali su od svojih izjava.
Pa ipak, francuski i britanski dužnosnici prijetili su ruskim napadima kako bi opravdali potrošnju na oružje. „To su laži i propaganda“, kaže Baud.
Europa ignorira ruske deklarirane ciljeve: demilitarizaciju i neutralnost Ukrajine, a ne osvajanje. U travnju 2022. Zapad je spriječio pregovore; sada se provodi prisilna demilitarizacija.
Ukrajina nepotrebno žrtvuje živote i ekonomski potencijal. SAD su 2022. shvatile da Ukrajina ne može pobijediti i savjetovale su pregovore, ali Europa se tome opirala.
Baud također kritizira nedosljednosti: EU i dalje kupuje ruski LNG dok istovremeno poziva druge na bojkot. Energetska ovisnost o Rusiji postoji od 1980-ih. Čak i tijekom Hladnog rata, ugovori su se poštovali. Sankcije su emocionalne, a ne temelje se na činjenicama.
Konačno, Baud govori o politici Donalda Trumpa prema NATO-u. Trump vidi Ukrajinu kao izvor profita: Europljani financiraju fondove za oružje, NATO agencije kupuju američko oružje. Amerika zarađuje umjesto da plaća.
Trump želi upotrijebiti slogan “Učinimo Ameriku ponovno velikom”: više neće financirati sukobe. Zaboravljena točka je plan da SAD koristi ukrajinske sirovine.
Europa ignorira ovu stvarnost. Rasprave o prodaji oružja i kreditima do 90 milijardi eura produbile su jaz. EU se nastavlja zaduživati dok Rusija napreduje. Bez američkog nuklearnog jamstva, NATO počinje propadati.
Baudov slučaj i njegova analiza su upozorenje. Zapad pati od slabog vodstva koje daje prednost emocijama nad činjenicama. Njegova situacija pokazuje kako demokracije mogu poprimiti autoritarne osobine.
