Finale Senegal-Maroko. Maroko domaćin. Senegal branitelj titule.

Na kladionici Maroko favorit, oko 2,20-370-4,00. Cijelo prvenstvo se blago sudi za njih, ali zasluženo su u finalu. Senegal svakako odličan.

Nogomet u finalu solidan, Senegal za nijansu bolji i ima bolje šanse.

I onda, na samom kraju sudac svira nepostojeći prekršaj poslije kojeg je sekund-dva pao gol iz kojeg je Senegal poveo. Gol je poništen. Neopravdano. Var pregleda nema jer je sudac svirao prekršaj u trenutku zbivanja događaja.

Koji napad poslije već u dodanom vremenu Senegalac ruši igrača Maroka u kaznenom pri korneru i sudac poslije vara svira penal. Opravdano.

A, onda?!

Onda nam igrači Senegala pokazuju kako se bori protiv nepravde. Izlaze s terena, povlače se i odlaze u svlačionicu. Ne žele igrati dalje. 

Potpuno sam ih podržao. Zašto igrati očigledno nepravedno suđenu utakmicu. Ne tvrdim da je namješteno, jer je sve djelovalo previše spontano, ali je očigledno da se domaćinima išlo na ruku, Maroku.

Pomislim, ovo bi se moglo riješiti tako da pucač penala Maroka samo doda loptu golmanu Senegala Mendyju.

Još su van terena, oko 15 minuta. Sadio Mane, kapetan Senegala vraća svoje na teren. Sve djeluje da je upravo dogovoreno ono što sam pomislio da bi riješilo situaciju.

Senegal se vraća, pucač penala Diaz, “Panenkom”(naziv za pucanje penala po sredini gola po Čehu Panenki), dodaje loptu do golmana Senegala. Neki tvrde da nije namjerno promašio, neki da je…

Mislim da je i da postoji malo naroda na svijetu koji bi svjesno slavili nepravedne pobjede nad drugima, Marokanci vjerujem da nisu takvi i da su častan, drevan narod.

Utakmica se završava 0:0 i ide se u produžetke. Tamo Senegal zabija čist gol, biva svakako opet bolji i zasluženo postaje ponovo prvakom Afrike.

Čestitke Senegalu!

Sada bit!

Senegal je izašao s terena iako se to jako strogo kažnjava u svim sportovima i iako su nam podvalili da je to nepoštovanje fair-playa.

Ne!

To je samo još jedan vid manipulacije koji su nam u glave usadili tisućljetni manipulatori čovječanstvom.

Emotivno-moralna ucjena da ne smiješ prestati igrati igru u kojoj vidiš da si pokraden. Bezbroj utakmica širom svijeta je odigrano koje su završene pobjedom onoga tko je “morao” pobijediti. Nerijetko su to bili reprezentacija Njemačke ili neke druge zemlje domaćina u nogometu, košarci, rukometu, vaterpolu, a u klupskom sportu Real Madrid i mnogi drugi kojima se sudi na ruku samo da bi postali prvaci. Neću ni spominjati prvake naših država koji postaju prvaci po političkom dekretu, a kao protiv toga smo se eto borili u bivšoj zajedničkoj državi, Jugoslaviji. Pa zašto je danas tako? Zato što ego pojedinaca kroji svijet po svome na račun pravde i na račun rada svih nas-ljudi-naroda.

Senegal nam je svima pokazao kako se ustaljenim manipulativnim pravilima postavljenim da se lakše manipulira kaže NE, NE PRISTAJEMO! Nećemo sudjelovati u utakmici koju ne možemo dobiti! Senegal je pravedno postao prvak jer se nije dozvolio izmanipulirati. Senegal nije odustajao. Senegal je znao svoja prava i da je u pravu. Živio Senegal! Kapa dolje Maroku koji je uvidio što se događa i nije pružao otpor pravednom tijeku stvari.

To vam je točno ono što mi živimo svakodnevno radeći i živeći svoje živote.

Igramo utakmice koje protiv ovog nakaradno osmišljenog, nepravednog sistema ne možemo dobiti.

Nikako da kao sinoć Senegalci kažemo, DOSTA, VIŠE NE PRISTAJEMO!

Elita ima razne klopke kojima se služi! Od najstarije “okreni neprijatelju drugi obraz” s kojim su nas pacifizirali kao zadnje ovce, preko morate poštovati fair-plaz i završiti utakmicu, do “ako se ne cijepiš nema ulasku u bolnicu, poštu…”. I tako more smicalica kojima se elita služi kako bi mi konstantno poštovali tj. prihvaćali njihovu namještenu igru.

Dokle narode???

Dokle ćemo igrati njihove namještene utakmice?”

Hoćemo li početi napokon biti “divljaci” kao Senegalci i reći eliti;

DOSTA JE, MI NE IGRAMO VIŠE VAŠE NAMJEŠTENE UTAKMICE!!!