MediCuba-Europa neprofitna organizacija sa sjedištem u Švicarskoj (inače prisutna i u 13 drugih europskih zemalja) već godinama ulaže velik trud kako bi podržala Kubu, prije svega projektima koji podupiru zdravstveni sustav. Ulažu velike napore u to da informacije o aktivnostima dopru do javnosti, no prije svega koriste sve načine da toliko potrebna materijalna i financijska pomoć stigne do otoka koji je danas zapeo u mraku i izolaciji zbog totalne naftne blokade.
Poznato je da je u zadnja tri mjeseca tek jedan tanker, ruski, stigao do Havane, s količinom nafte dostatanom tek za desetak dana. U zemlji sve stoji, bolnice su pred kolapsom zbog nedostatka lijekova, nestanaka struje, mnoge operacije moraju biti otkazane, javnog prijevoza gotovo pa nema. Avioprijevoz, a time i sve povezano s turizmom, donedavno glavnim nositeljem ekonomije, stoji. Brod Nuestra America 27.3. doplovio je u Havanu i dopremio za okolnosti maksimalnu moguću količinu humanitarne pomoći. No kontrapomoć radi svom silinom da se informacije o tome ne bi proširile i da se u svijetu što manje o sličnim pozitivnim aktivnostima sazna. Čak je i istaknuti brazilski aktivist, član konvoja, neposredno nakon napuštanja Kube bio privremeno zadržan u jednoj od zračnih luka, a pitanje zašto više se ni ne postavlja.
A radi se puno, radi se solidarno i to uz potporu volontera i aktivista sa svih kontinenata. Liječnici i aktivisti iz MediCube koji su se priključili konvoju izvješćuju nakon povratka o alarmantnoj situaciji kako bi unatoč velikoj medijskoj blokadi temeljitije informirali što više ljudi o stvarnoj situaciji i eventualno na taj način potaknuli na barem simboličnu pomoć.
Tako dr Franco Cavalli, predsjednik mediCuba-Europa, renomirani švicarski onkolog i sveučilišni profesor u svom dopisu navodi svoje impresije nakon povratka s Kube (odobrila predstavnica Ureda):
„Krajem ožujka bio sam u Havani s konvojem Naša Amerika, karavanom sastavljenom od stotina predstavnika iz više od 30 zemalja koji su na Kubu donijeli tone hrane, lijekova i humanitarne pomoći. To su bili intenzivni dani, obilježeni dubokim emocijama i snažnim duhom međunarodne solidarnosti. Posebno je bila upečatljiva velika prisutnost mladih ljudi koji su nosili kubanske i palestinske zastave, ujedinjeni u zajedničkom cilju.
Kao mediCuba-Europa, podržali smo konvoj s 10.000 eura, a osobno sam nosio dva kofera lijekova, uglavnom lijekova protiv raka, namijenjenih Nacionalnom institutu za onkologiju i radiobiologiju (INOR).
Havana koju sam susreo živjela je u gotovo nadrealnoj atmosferi. Noću je grad bio uronjen u potpuni mrak, kao u ratno vrijeme. Promet je bio minimalan, turizam je praktički nestao, a javni prijevoz jedva je funkcionirao. Stanovništvo je imalo pristup struji samo četiri do šest sati dnevno, kada nije bilo općih nestanaka struje. Mnogi radnici, posebno u bolnicama, također ostaju na svojim radnim mjestima preko noći kako bi izbjegli duga i teška putovanja na posao. Zdravstvene ustanove čak pripremaju planove za nepredviđene situacije u slučaju vojne invazije.
Teškoće u prijevozu izravno utječu na opskrbu: nestašica hrane postaje sve očitija, a zdravlje stanovništva se pogoršava. Ovaj scenarij rezultat je prave energetske opsade, intenzivirane posljednjih godina, koja dolazi uz više od šest desetljeća blokade. Kuba proizvodi oko 40% nafte koja joj je potrebna, ali to je teška sirova nafta koja se može koristiti samo za proizvodnju električne energije, a ne za prijevoz. Vanjska ograničenja dovela su ovu situaciju do krajnjih granica.
Tijekom karavane, mnogi sudionici nosili su majice sa sloganom “Kuba nije sama”. Ipak, suočeni sa šutnjom mnogih vlada i međunarodnih organizacija gledamo složeniju stvarnost.
Zato je naša solidarnost danas potrebnija nego ikad prije. Suočeni s nedostatkom informacija i nepotpunim narativima moramo nastaviti informirati i mobilizirati javno mnijenje. Znamo da solidarnost s Kubom raste. Naš je zadatak organizirati je i učiniti je konkretnom i učinkovitom.
U tom kontekstu, naši projekti – posebno oni koji uključuju solarnu energiju u zdravstvenim ustanovama – dobivaju stratešku važnost. Oni ne predstavljaju samo opipljivu podršku za jamčenje osnovnih usluga, već i jasnu poruku: Kuba nije sama, Cuba no esta sola.
Danas, više nego ikad, moramo udružiti snage. Nadamo se da ćete nam se pridružiti u ovom nastojanju.
Franco Cavalli
Predsjednik, mediCuba-Europe
U svom obraćanju pozivaju na solidarnost, a navode i broj računa na koji se može uplatiti neki iznos, te obrazlažu na što su se sredstva trošila i za što će se koristiti. (Zahvaljujući solidarnosti udruga i pojedinaca, već je naručeno još 150 pacemakera, a isporuka je planirana za svibanj i srpanj 2026. Naš cilj ostaje dosegnuti 1000 uređaja u drugoj polovici godine. Da bismo to postigli, još uvijek moramo prikupiti oko 50.000 eura. Zato je svaki doprinos, bez obzira koliko malen, važan i omogućuje nam da nastavimo činiti razliku. Nastavimo davati.)
Sve pojedinosti na stranicama https://www.medicuba-europa.org/
Euro račun
IBAN: CH92 0076 4301 3245 Y000 1
SWIFT: BSCTCH22
Račun u švicarskim francima
IBAN: CH82 0900 0000 6513 1535 5
SWIFT: POFICHBEXXX
mediCuba-Europa
6988 Ponte Tresa (Švicarska)
Dodaje se i da su kolege iz Kubansko-europske akademske razmjenske skupine za zdravstveno i znanstveno obrazovanje (CEESE) uspjeli su objaviti članak u New York Timesu o zdravstvenoj situaciji na Kubi, s manje pristranim pristupom. Ovo rijetko postignuće zaslužuje da bude proslavljeno i podijeljeno.
https://www.nytimes.com/2026/03/26/world/americas/cubas-health-system-us-oil-blockade.html
