Pahlavi ilustrira opseg ove infiltracije nevjerojatnim primjerom. Iranski stručnjak mu je ispričao što se događa u blizini kraljevske palače u Bruxellesu – u samom srcu Europe. Tamo radikalni islamisti bezobrazno guraju političke inicijative. Više se ne radi samo o puzajućem uvođenju šerijatskog prava. U srcu Europe, muslimanske skupine ozbiljno zahtijevaju autobuse podijeljene po spolu! Za Pahlavija je ovo apsolutni znak upozorenja na potpuni neuspjeh integracije: „Jesmo li došli do točke u kojoj ljudi dolaze u neku zemlju kao gosti – i umjesto da se integriraju i poštuju naše vrijednosti, oni nam diktiraju da bismo trebali integrirati njihovo uvrnuto šerijatsko pravo u europski sustav koje čak nema nikakvog temelja u izvornom šerijatu po kojem u vjeri nema prisile?“

Prijestolonasljednik je posebno kritičan prema političkoj ljevici, za koju kaže da nastoji ugušiti svaku legitimnu kritiku radikalnog islama. Svatko tko izda upozorenje je oklevetan. „Posebno ljevica“ odmah pribjegava optužbama za „islamofobiju“, kritizira Pahlavi. Apsurdnost ovoga, kaže, jest da su upravo muslimani u zemljama poput Saudijske Arabije, Emirata ili samog Irana ti koji najglasnije upozoravaju na radikalni islam. Pahlavi, nevjerujući, obraća se zapadnoj ljevici: „To su radikalni muslimani. Ne vidite li razliku?“

Pahlavi točno zna o čemu govori. Svjedočio je kako njegova domovina tone u tamu nakon Islamske revolucije 1979. Prvo što je režim mula pod ajatolahom Homeinijem ukinuo u ime šerijatskog prava bila su ženska prava i moderno obiteljsko pravo. “A onda je sve krenulo nizbrdo”, rekao je prijestolonasljednik. Današnji Iran je sumorni podsjetnik na ono što se događa kada se vjerski zakon stavi iznad građanskog, liberalnog poretka.

Dok se ljudi na Bliskom istoku očajnički pokušavaju osloboditi ekstremizma i vjerskog radikalizma, Europa je u opasnosti da krene upravo tim kobnim putem. Pahlavijev apel je očajnički poziv na buđenje našem društvu: „Ne želim da Europljani završe tamo gdje su danas Iranci, samo da bi potom shvatili što to zapravo znači. Samo vam pokušavam uštedjeti vrijeme.“ Njegovo posljednje, nedvosmisleno upozorenje: „Stvar je već na zidu.“ Ako Europa nastavi skretati pogled i ignorirati ove znakove, „onda ćete kriviti samo sebe.“