Dok se Rusija i Izrael uvelike medijski kritiziraju, s druge strane ono što se događa u Siriji šutke se promatra, a vrhuška EU sve to blagoslivlja.
Dok su se političke marionete sastajale i oduševljeno u UN-u rukovale sa sirijskim predsjednikom koji je jedan od osnivača sirijske Alqaide, pripadnici Al-Qaide, sada preimenovane u HTS – nastavili su s masakrima manjina, posebno alavita, Druza i kršćana.
Sirijski HTS podržava velika većina zapadnih zemalja, uključujući EU, koja šalje naš novac njihovim pripadnicima kako bi imali dovoljno resursa za genocid koji je u tijeku, a koji se u medijima prešućuje…
Dr. Morhaf Ibrahim, predsjednik Alavitskog udruženja Sjedinjenih Država (AAUS), objasnio je da sirijske manjine ; Alaviti, Druzi, Kurdi i kršćani, jako pate pod vlašću nove sirijske vlade.
Naglasio je da iako se režim Bashara al-Assada često naziva “alavitskim”, on ne predstavlja alavitski narod. “Nakon pada Assadovog režima 8. prosinca 2024., alaviti su patili od zločina koje je počinila vlada al-Julanija”, rekao je dr. Ibrahim.
Ahmed al-Shara, poznatiji kao Abu Mohammed al-Julani, preuzeo je vlast u prosincu 2024. Od tada Sirija svjedoči razornom nasilju. U ožujku 2025. vladine snage ubile su više od 1300 alavita u guvernoratu Latakija, prema službenim izvješćima.
Međutim, službeni broj je daleko manji od onoga što su izvijestili očevici na terenu, uključujući Free Burma Rangers (FBR), alavite i korisnike društvenih mreža koji su snimili bezbrojne slučajeve ubojstava i sakaćenja koje su počinile vladine snage, od kojih su neki bili u uniformama.
Očevici su tvrdili da su cijele vojne kolone s kamionima koji su prevozili stotine vojnika stizale u gradove i sela i ubijale svakog alavita kojeg su zatekli.
Dr. Ibrahim je jedan takav incident 7. ožujka opisao kao ogroman masakr u kojem su tisuće alavita ubijene, a žene otete. Upozorio je da je trenutna situacija za njih vrlo očajna. Još uvijek postoje nova izvješća o provalama u kuće, otmicama alavitskih žena i izvansudskim pogubljenjima.
Nasilje nije ograničeno samo na alavite. U travnju i srpnju 2025. godine, napadi na druzsku zajednicu ostavili su gotovo 1000 mrtvih, uključujući 588 druzskih civila . Masakr se dogodio u guberniji Suwayda, srcu druzskog stanovništva južne Sirije.
Dr. Ibrahim je potvrdio da je „Suwayda pod opsadom. Zaista pati od humanitarne krize. Nitko ne izlazi. Djeca ne idu u školu. Nemaju novca. Trenutno su u vrlo teškim uvjetima“, objasnio je.
Kršćani se također suočavaju s eskalacijom progona. Najrazorniji napad dogodio se 22. lipnja 2025., kada je naoružani napadač otvorio vatru tijekom mise u grčkoj pravoslavnoj crkvi Mar Elias u Damasku, a zatim detonirao eksplozivni prsluk, ubivši najmanje 30 ljudi i ranivši 54 drugih.
Raniji incidenti uključivali su pucnjavu u grčkoj pravoslavnoj crkvi u Hami u prosincu 2024., paljenje božićnog drvca u Al-Suqaylabiyah i uništenje grčke melkitske crkve Svetog Mihaela u Suwaydi u srpnju 2025.
Militanti idu od vrata do vrata, prisiljavajući stanovnike da se identificiraju sa svojom vjerom, a kršćanke su prisiljene prihvatiti islamska pravila odijevanja i pokriti se.
Dr. Ibrahim je naglasio da brutalnost al-Julanijeve vladavine treba shvatiti u kontekstu njegove dugogodišnje ekstremističke prošlosti.
“Al-Julani ima terorističku prošlost. Početkom 2000-ih otišao je u Irak boriti se protiv Amerikanaca. Zatim se pridružio ISIS-u, kasnije al-Nusri, a potom je al-Nusra postala dio al-Qaide.”
Zatim su 2015. promijenili ime iz al-Nusra u HTS, što je Hayushan. Preuzeli su Idlib i zahvaljujući turskoj podršci uspjeli su preuzeti zemlju nakon pada Assadovog režima.
Turska se pojavila kao glavni vanjski podupiratelj sirijskih pobunjeničkih snaga koje su svrgnule Bashara al-Assada, pružajući podršku Hay’at Tahrir al-Shamu (HTS) i izravno kontrolirajući Sirijsku nacionalnu vojsku (SNA).
Unatoč svom imenu, SNA je opisana kao “entitet u potpunom turskom vlasništvu” raspoređen za napad na kurdske snage. Od prosinca 2024. turske snage i njihovi posrednici u SNA-i ubili su više od 218 boraca Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i 121 kurdskog civila u operacijama usmjerenim na rušenje kurdske autonomije.
Te operacije uključivale su pogubljenje ranjenih kurdskih boraca i napade na vitalnu civilnu infrastrukturu poput brane Tishreen.
Turska opravdava ove akcije označavajući sve sirijske kurdske skupine kao produžetak terorističke organizacije PKK, oznaka koja Ankari omogućuje da napade na civile i infrastrukturu predstavi kao protuterorističke mjere.
Turska i Iran također dijele zajednički interes u sprječavanju stvaranja autonomne kurdske regije, jer se boje da bi njihova velika kurdska populacija, otprilike 20 posto u Turskoj i 10 posto u Iranu, zahtijevala slična prava.
NATO se pokazao nemoćnim u ograničavanju intervencija Ankare. Američki dužnosnici navode članstvo Turske u NATO-u kao razlog zašto Washington ne može izravno intervenirati u sukobu između turskih i sirijskih kurdskih snaga.
Iako se SAD protivi turskim napadima na SDF i prijeti ekonomskim sankcijama, njihova strateška potreba da Turska ostane u savezu ograničila je zapadne odgovore na vrlo prigušene kritike.
Dr. Ibrahim je tvrdio da se uloga Turske u jačanju islamističkih snaga ne može dovoljno naglasiti. „Turska je islamistička zemlja pod Erdoganovim režimom. Sam Erdogan ima podršku Muslimanskog bratstva. Erdogan vodi autoritarni, autokratski režim.“
„Nepokolebljiva podrška HTS-u u tom području uvelike je otežala manjinama, uključujući alavite, da istinski prežive i zaštite se“, rekao je. Dodao je da je turska podrška bila ključna za al-Julanijev uspon na vlast:
„Turska podrška je ono što stoji iza al-Julanijevog uspjeha u preuzimanju ovih područja i održavanju vlasti. Koriste dronove iz Turske, koriste streljivo iz Turske i imaju punu tursku podršku, što im omogućuje da kontroliraju zemlju i čine zločine.“
Na pitanje o odnosima između manjinskih skupina, dr. Ibrahim je naglasio međusobno jedinstvo suočen s islamističkom agresijom. Objasnio je da su Alaviti, Kurdi, kršćani, Druzi, pa čak i umjereni suniti razvili snažne veze, surađujući na konferencijama, kongresnim sastancima i raspravama sa State Departmentom.
„Kurdska zastupljenost bila je ključna“, rekao je.
Prema dr. Ibrahimu, manjine se boje da će „islamistička vladavina pretvoriti Siriju u vrlo radikalnu, vrlo nedemokratsku vrstu diktature koja će vjerojatno vladati Sirijom sljedećih nekoliko godina, osim ako ne postoji ogromna međunarodna predanost slobodi i demokraciji Sirije i slobodi sirijskog naroda.“
Objasnio je da pod riječju “islamistički” misli na teokratske autokracije poput ISIS-a, talibana ili al-Qaide. Nasuprot tome, on podržava demokratsku Siriju s vjerskom slobodom i jasnim odvajanjem religije od politike.
Ali po njegovoj procjeni, al-Julanijeva HTS vlada već je otkrila svoju islamističku prirodu. “Oni ne prihvaćaju manjine. Ne prihvaćaju vjersku slobodu i zemlja ide u krivom smjeru”, zaključio je.
