“Mnogima napadno domoljublje, kojim se djelitelji graha kite, nije omogućilo dostojanstven život u zemlji koja kupuje borbene avione. Oni nisu jamili…”
“Bog blagoslovio vaše radničke žuljeve, putove i trude, a naš sveti Meštar Stolar bdio nad vama! Nikad se nemojte umoriti u borbi za svoja radnička prava. Tlačenje radnika je pljuvanje na Boga”
Splitski svećenik Ante Žderić komentirao je Praznik rada, a njegovu posljednju objavu možete pročitati u nastavku:
!Redovi za grah i ocvale glazbene zvijezde. Gužve pred štandovima s vojničkim kazanima iz kojih se širi miris začinjen pokojom jeftinom kobasicom. Bijeli kruh nezgrapno u brzini izlomljen na debele šnite/fete. Lokalni političari s umjetno namještenim osmijesima od kojih ih već bole ukočeni mišići lica.
Dijele vrući grah u jeftinoj plastičnoj ambalaži. Atmosfera jeftinog. Građani starije životne dobi strpljivo čekaju u redu. Konačno će dobiti besplatan obrok, u nadi da nije previše začinjen, radi probavnih smetnji koje ih muče. Kasnije će komentirati da je grah prije bio bolji. Majke prostiru dekice po livadi dok djeca jure i vrište uokolo.
Sve odiše atmosferom koja upadljivo želi dočarati život „sretnog naroda“. Nešto nalik Potemkinovim selima u vrijeme carske Rusije. Uočljivo je da nigdje nema građana višeg društvenog statusa. Samo obična raja. Jeftine proslave nisu za njih. Točno – u Hrvatskoj se slavi Praznik rada. Prvi je Maj.
Iako ovaj praznik/blagdan nema nikakve veze s crvenim sustavom iz prošlosti (počeo se slaviti povodom masakra policije nad radnicima u Chicagu 1889.), mnogi ga danas prešućuju. Neki među tima su ga do 1990. upadljivo naglašavali, slaveći „najvećeg radničkog sina naših naroda i narodnosti“.
Valjda je to plod malograđanskog nazora na vlastite društvene manevre, od kojih neke treba prekriti velom omerte, zavjerom šutnje. Valjda se ono o čemu se ne govori nije ni dogodilo. Danas isti podižu neke druge zastave.
U isto vrijeme radno sposobno stanovništvo, koje je imalo priliku, moglo, htjelo i znalo, iseljava u zemlje zapadnog svijeta. Njima napadno domoljublje, kojim se djeljitelji graha kite, nije omogućilo dostojanstven život u zemlji koja kupuje borbene avione. Oni se „nisu snašli“ ni „jamili“. Oni su ostavili svoje bližnje, odrekli se snova i nada o pravednoj domovini, stisnuli zube i krenuli u tuđinu. Kao i njihovi očevi i djedovi. Njihova radna mjesta popunili su stranci iz azijskih zemalja.
Za to vrijeme u domovini duh Mao Ce Tunga prijeteći vrišti o kulturnoj revoluciji koja bi nam u prvi plan stavila vojsku i rat. Možda nam vrate legendarnu emisiju za vojnike nedjeljom prijepodne „Dozvolite da se obratimo“.
Dakako, radnice „Orljave“, „Cetinke“, „Kamenskog“ i sl., koje su domoljubni poslodavci izbacili na ulicu, nitko ne spominje. Zbog njih neće zasjedati nikakve komisije s nazivima na latinskom, koje će poslije davati izjave. One nikoga ne zanimaju. Njih su domoljubni u parlamentu svojedobno smjestili na „madrace“.
Tim istim radnicama su oteli tvornice i uništili radna mjesta. To su nazvali privatizacijom. Dok su radnička djeca ginula braneći Domovinu u ratu. I sada se tim prvima treba ljubiti ruke, dok se revno kunu, sada ne u Bravara, nego u Boga. Kako stvari stoje. ubrzo će ga oni popljuvati i odreći ga se.
Čim im više ne bude od koristi kititi se njegovim imenom. Namještanja poslova i natječaja, otkazi, mobbing, nekompetentnost, kupljene diplome, seksualno uznemiravanje radnica, potplaćenost, iskorištavanje, ponižavanje, mizerne mirovine, uhljebi bez dana staža i znanja …
To je slika našeg društva. Parole o politici i nekom domoljublju od onih koji su pokrali radnike. Razmišljam što teći i kako čestitati blagdan svetog Josipa Radnika – Praznik rada… U ovom vremenu krize i sveopćeg beznađa kako tolikima nezaposlenima, onima koji rade, a ne primaju plaće, tolikima izrabljivanima, prevarenima i iznevjerenima od strane poslodavaca i vlasti – kako uopće govoriti o blagdanu kojim obilježavamo vrednotu rada?!
Želim čestitati svima onima koji pošteno rade i žive od svojega rada kao i onima koji bi htjeli raditi ali nemaju priliku za to. Temelj te nade nije u prošlim i sadašnjim vlastima Pokradene Naše, nego u Bogu koji nikad ne ostavlja čovjeka. On, koji je svojim rukama kao čovjek radio tesarske i druge poslove, i sam je iskusio bremenitost i žuljevitost života od rada.
Znam da nam to povjerenje u Boga neće osigurati današnji ručak ili novac za režije i školovanje djece, ali to nam povjerenje daje nešto dublje – otvara nam obzor nade! Radije bih bio siromah sa životom ispunjenim smislom i nadom, nego najbogatiji čovjek besmislenog i praznog života…
Svima vama koji ste iskusili i znate cijeniti rad koji oplemenjuje čovjeka i izgrađuje osobu i svijet, neka je blagoslovljen ovaj Blagdan rada… Iako je teško, ujutro ustanite s osmjehom na licu.
Svima koji živite od svoga rada, od srca čestitam blagdan sv. JOSIPA RADNIKA – MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA!
Bog blagoslovio vaše radničke žuljeve, putove i trude, a naš sveti Meštar Stolar bdio nad vama! Nikad se nemojte umoriti u borbi za svoja radnička prava. Tlačenje radnika je pljuvanje na Boga.“
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
