Središnji odbor EU ponovno udara, ovoga puta centar njihova problema je kava koja bi očito mnogima mogla postati luksuz.
EU ponovno udara, ovaj put uredbom kojom se zabranjuje uvoz kave, čokolade, govedine i još mnogo toga i to retroaktivno na pet godina. Rezultat: eksplozija cijena zbog beskrajne dokumentacije i birokracije.
Dok Bruxelles zavarava rulju glupim prijevarama, subvencionira krčenje starih šuma za besmislene vjetroturbine milijardama iznuđenog novca poreznih obveznika, pitamo se kome onda uopće treba pristupačna hrana kada bruxellesske elite grade zelene utopije?
Uobičajeno bruxellessko ludilo: Od 30. prosinca 2025. stupit će na snagu Uredba o krčenju šuma koja utječe na sedam sirovina – kavu, kakao, palmino ulje, soju, govedinu, drvo i gumu. Uvoz će biti zabranjen ako proizvodi dolaze s područja gdje su stabla posječena nakon 31. prosinca 2020. Tvrtke moraju dostaviti detaljnu dokumentaciju, uključujući GPS koordinate plantaža. Neuspjeh u tome riskira kazne, zabrane uvoza ili oduzimanje imovine.
Troškovi? Ogromni. Glavni ekonomist Commerzbanke Jörg Krämer naziva birokraciju najvećim problemom za tvrtke, gorim od visokih poreza ili cijena energije. Edeka govori o milijunima inspekcija koje začepljuju lance opskrbe. Fairtrade upozorava na nestašicu organskih proizvoda koja bi mogla povećati cijene. A tko to sve plaća? Mi, potrošači, naravno.
U zemljama globalnog Juga, odakle dolaze mnoge sirovine, to se doživljava kao neokolonijalni paternalizam – dobavljači bez mogućnosti pristupa geopodacima su isključeni, tržišta se sužavaju, a Ursula von der Leyen diktira kako upravljati gospodarstvom.
Nije ni čudo što stručnjaci govore o cjenovnim šokovima bez ikakve mogućnosti za prilagodbu ponude i potražnje. Uredba, službeno poznata kao Uredba EU 2023/1115 , namijenjena je zaustavljanju deforestacije, ali prvenstveno utječe na europske potrošače i dobavljače u zemljama u razvoju. Detaljniji pogled otkriva licemjerje.
Dok Bruxelles kažnjava treće zemlje zbog stare deforestacije, ovdje potiče sječu drevnih šuma – za vjetroelektrane. U Njemačkoj se tisuće hektara krče za turbine koje navodno spašavaju klimu.
Uzmimo za primjer šumu Reinhardswald u Hessenu: Ova “bajkovita šuma”, dom braće Grimm, predviđena je za 18 vjetroturbina. Građevinski radovi su u tijeku unatoč prosvjedima konzervatora koji žale zbog gubitka bioraznolikosti. Ili u planinama Harz: Šume nestaju zbog turbina koje EU subvencionira milijardama.
Direktiva o obnovljivim izvorima energije i Paket mjera za energiju vjetra ulažu novac u obnovljive izvore energije, uključujući vjetroelektrane na kopnu, gdje je krčenje šuma standardna praksa. Samo u Njemačkoj samo je 0,8 posto površine odobreno za energiju vjetra, s planovima da se to poveća na dva posto do 2032. – često na štetu šuma koje su nekoć bile zaštićene.
Zagovornici zaštite prirode boje se nepovratne štete; ptice i šišmiši umiru od lopatica rotora, ali subvencije i dalje pristižu. Zeleni političari propovijedaju zaštitu okoliša dok uništavaju upravo ono što navodno žele zaštititi zbog zabludalih “klimatskih ciljeva”.
Odakle dolazi ovaj dvostruki standard ? Radi se o moći i novcu. Elite EU u Bruxellesu, daleko od svakodnevnog života, diktiraju pravila koja ograničavaju uvoz iz siromašnih zemalja, ali promiču vlastite “prijatelje”. Energija vjetra cvjeta samo zahvaljujući subvencijama EU od novca poreznih obveznika, krčenje šuma se odbacuje kao “nužno”, a vjetroturbine proizvode samo pretjerano skupu, povremenu energiju.
U Brazilu i Indoneziji, gdje rastu kava i kakao, propisi vode u kaos: Poljoprivrednici bez tehnologije za provjeru svojih performansi gube tržišta, a cijene rastu globalno. U Europi? Tvrtke za vjetroelektrane prikupljaju subvencije, a naše šume se uništavaju. Propisi stvaraju nova birokratska čudovišta – tvrtkama trebaju vojske revizora, a nama ostaju troškovi. A mi, rulja? Mi bi trebali jesti i piti govna dok samozvane elite uživaju u svojim latteima financiranim porezima.
Ekonomska sloboda? Zaboravite. Ovo je čista vladina intervencija, iskrivljavanje tržišta i oduzimanje prava građanima. Tko od toga ima koristi? Velike korporacije koje se mogu nositi s propisima i zeleni lobisti koji žive od subvencija. Klimatska mafija, drugim riječima. Kada će ovo ludilo završiti? Sve dok god većina šuti, nikada.
Posljedice planskog gospodarstva EU su jasne: više cijene svakodnevnih potrepština, manji izbor i veća ovisnost o državi. I dok bi tropske šume trebale biti zaštićene, mi žrtvujemo svoje za lepršave vjetroturbine. EU propovijeda moral, ali prakticira uništavanje: uništavanje naše prirode, uništavanje našeg gospodarstva i uništavanje našeg prosperiteta. Sve u ime klimatskog kulta. Vrijeme je da napustimo ovu nedemokratsku, suludu organizaciju.
