Time je započeo i veliki sukob s Bruxellesom. Europska komisija je u prosincu 2017. prvi put uopće pokrenula postupak prema članku 7. protiv jedne države članice – protiv Poljske. U središtu su bili neovisnost sudaca, Ustavni sud, Državno sudbeno vijeće i stegovni sustav za suce. EU je godinama politički i pravno vršio pritisak na Varšavu. Zbog nepoštivanja odluke Suda EU-a Poljskoj su također izrečene novčane kazne u iznosu od stotina milijuna eura; Komisija je ukupno prebila 556,5 milijuna eura s EU sredstvima koja su pripadala Poljskoj.

Nakon promjene vlasti krajem 2023. situacija se temeljito promijenila. Donald Tusk izričito je obećao Bruxellesu da će poništiti reforme pravosuđa PiS-a. Njegova je vlada u veljači 2024. predstavila akcijski plan u kojem je, između ostalog, potvrdila prvenstvo prava EU-a, namjeravala priznati sudsku praksu Europskog suda i ponovno uspostaviti neovisnost sudaca. Nekoliko mjeseci poslije, u svibnju 2024., Europska komisija okončala je postupak prema članku 7. Službeno je to obrazložila time da zbog najavljenih reformi i preuzetih obveza više ne postoji jasan rizik od teške povrede vladavine prava.

Upravo se ovdje nalazi poveznica s današnjom krizom.

Tuskova vlada od tada pokušava ukloniti strukture koje su uspostavljene za vrijeme PiS-a. To se prije svega odnosi na Ustavni sud. Sukob je dodatno zaoštren nakon što je parlament 2026. izabrao nove suce, ali predsjednik Nawrocki nije prisegnuo nekoliko njih. Święczkowski je pak odbio dopustiti tim sucima da rade na sudu. Vlada u tome vidi nastavak nezakonite blokade, dok predsjednik i PiS tvrde da Tusk pokušava politički preuzeti sud koji mu nije naklonjen.

Aktualna suspenzija čelnika suda pravno nipošto nije neupitna. Ustavni pravnik Marcin Matczak, i sam oštar kritičar ranijih reformi pravosuđa PiS-a, izjavio je da pravna osnova korištena za suspenziju Święczkowskog, prema njegovu mišljenju, ne postoji. Drugim riječima: čak i protivnici ranije politike PiS-a upozoravaju da se navodna obnova vladavine prava ne bi smjela provoditi mjerama čija je vlastita pravna osnova upitna.

I kakve veze s tim ima EU?

Nije dokazano da Bruxelles izravno upravlja aktualnim događajima. Za to zasad nema javno dostupnih dokaza.

Ali isto tako EU nije neutralni promatrač.

Bruxelles je od 2017. jasno zauzeo stranu u poljskom pitanju pravosuđa. Protiv Poljske je vodio postupak prema članku 7., pokrenuo postupke zbog povrede prava, proveo financijske sankcije te isplatu dijela europskih sredstava povezao s reformama pravosuđa i takozvanim „superprekretnicama“ koje se odnose na neovisnost sudaca. Nakon što je Tusk preuzeo vladu, Komisija je upravo one mjere kojima je nova vlada nastojala potisnuti strukture PiS-a ocijenila pozitivnima.

To ne znači da je Bruxelles naredio današnju policijsku akciju ili organizirao suspenziju sudaca. Međutim, politički smjer koji EU već godinama slijedi jasan je: pravosudni poredak koji je uspostavio PiS treba biti poništen, a poljski pravni poredak ponovno čvršće vezan uz zahtjeve Suda EU-a i europski pravni okvir.

Upravo zato pretpostavka da EU s današnjom borbom za vlast nema nikakve veze nije uvjerljiva. Godinama je vršio pritisak, zahtijevao reforme i svoju je ocjenu vladavine prava u Poljskoj izričito povezivao s takvim promjenama. Tuskova vlada danas u velikoj mjeri slijedi upravo taj smjer.

Vladavina prava ili promjena vlasti?

Time se postavlja pravo pitanje: vraća li se u Poljskoj doista neovisnost pravosuđa – ili se politički utjecajno pravosuđe samo zamjenjuje drugim politički utjecajnim pravosuđem?

Prethodna vlada PiS-a snažno je politički oblikovala Ustavni sud. To je opsežno dokumentirano. Međutim, i današnja vlada sve je više pod sumnjom da pod parolom „obnove vladavine prava“ institucije popunjava vlastitim kandidatima i prekoračuje pravne granice. Reuters izričito upozorava da čak i kritičari smatraju nedavno imenovanje bliskog Tuskova suradnika u Ustavni sud problematičnim za obećanu obnovu sustava međusobne kontrole i ravnoteže vlasti.

Poljska se stoga danas nalazi u situaciji u kojoj obje strane osporavaju legitimnost one druge: vlada ne priznaje dijelove starog suda, predsjednik Nawrocki odbija prisegnuti nove suce, čelništvo suda ne priznaje suce koje je izabrala vladajuća većina – a sada se suprotstavljeni tabori međusobno proglašavaju nezakonitima.

EU pritom nije izvan sukoba. Godinama je aktivan politički čimbenik jer je jasno odredio koje reforme očekuje od Poljske i kakav pravosudni poredak smatra uskladivim s pravom EU-a.

Plan kojim upravlja Bruxelles nije dokazan. No da Bruxelles ima snažan interes da Tuskova preobrazba poljskog pravosuđa uspije, jasno proizlazi iz višegodišnje politike EU-a.

Ono što se trenutačno događa u Varšavi stoga je mnogo više od spora između nekoliko sudaca. Riječ je o borbi za vlast oko temeljnog pitanja: Tko će na kraju određivati poljski pravni poredak – nacionalne institucije, trenutačna politička većina ili europski pravni sustav čije bi odluke za Poljsku trebale biti obvezujuće?

I upravo zato sukob sada tako snažno eskalira.

Izvori:

1. Reuters – aktualna eskalacija na poljskom Ustavnom sudu
   Poljski predsjednik se vraća s puta iz Senegala nakon suspenzije predsjednika najvišeg suda

2. Notes from Poland – pravni detalji suspenzije Święczkowskog i uloga Korwin-Piotrowske
   Kaos na poljskom Ustavnom sudu dok suci uz potporu vlade pokušavaju smijeniti predsjednika suda

3. Vijeće EU-a – kronologija postupka prema članku 7. protiv Poljske
   Postupci prema članku 7. – kronologija: Poljska

4. Europska komisija – akcijski plan Poljske, prvenstvo prava EU-a i okončanje postupka prema članku 7.
   Europska komisija – stanje vladavine prava u Poljskoj / akcijski plan

5. Europska komisija – 556,5 milijuna eura sankcija i povezivanje s reformama pravosuđa
   Jačanje demokracije i vladavine prava