Vi plaćate ured Pučke pravobraniteljice. Plaćam ga i ja. Plaćaju ga svi hrvatski porezni obveznici. 

Stoga imamo potpuno pravo očekivati jednu jednostavnu stvar:

da Sabor doista obavlja svoj posao i preispita rad tog ureda.

Trenutno se to ne događa. 

Izvješća Pučke pravobraniteljice pripadaju Saboru. Tamo se ona ispituju, tamo se o njima raspravlja i tamo se polažu računi. Unatoč tome, ona i dalje stoje po strani, čekajući raspravu koja nikako da dođe na red. 

Razlog nije kompliciran.

Kao predsjednik Sabora, Gordan Jandroković kontrolira dnevni red. On odlučuje što dolazi na saborsku raspravu, a što tiho čeka. I sve dok ta izvješća ostaju izvan dnevnog reda, nitko u Saboru ne može nadzirati rad ureda, postavljati teška pitanja ili zahtijevati odgovore u ime građana koji ga financiraju. 

To je stvarni problem.

Ne nečiji govor. Ne medijski naslov. Već rasprava koja se neprestano izbjegava. 

A vremena je malo.

Sabor završava s radom prije ljetne stanke 15. srpnja, a vraća se tek 15. rujna. Ako se ova izvješća ne uvrste na dnevni red odmah po otvaranju jesenskog zasjedanja, ovo pitanje će spavati mjesecima, a ured koji financira svaki porezni obveznik nastavit će s radom bez ikakva nadzora. 

Jedini način da se to promijeni jest da izvješća dođu pred Sabor. Otvorena rasprava. Stvarni nadzor nadležnih odbora. Odgovori na pitanja pred javnošću, a ne zakopani u ladici. 

Ovdje nije riječ o utišavanju bilo koga.

Riječ je o tome da Sabor radi ono što mu je u opisu posla: nadzire institucije koje djeluju pod njegovim ovlaštenjem, i to u ime ljudi koji ih plaćaju. 

Ako Jandroković i vladajuća većina odbiju čak i uvrstiti raspravu u raspored, oni su ti koji biraju okretanje glave. A građani koji financiraju ovaj ured jasno će vidjeti tko je točno stao na put jednostavnoj i poštenoj provjeri.