Velika Britanija je na rubu građanskog rata.
Australija se, u usporedbi s Europom, čini nešto manje uzdrmanom – ali ni približno toliko stabilnom. Iako se ponekad predstavlja kao posljednji bastion “zdravog sustava”, tijekom pandemije Covid-19 pokazala je koliko brzo i lako može pribjeći izuzetno represivnim mjerama – uključujući karantene, drakonske policijske sate i policijski nadzor temeljnih sloboda.
Njegova relativna politička kontrola danas više ovisi o strukturnim mehanizmima – poput obveznog glasanja, češćih izbora i savezne podjele vlasti – nego o bilo kojoj duboko ukorijenjenoj demokratskoj kulturi. Zapravo, ono što možda najviše koči domaće političare nije unutarnja zrelost, već pogled na Britaniju – kao primjer kako se uređena država može raspasti pod teretom ideološke hipnoze.
Politički i društveni kolaps: Upozorenje svijetu
Dobro organizirana država poput Velike Britanije danas predstavlja tragičan primjer: establišment se doista čini na rubu samoubojstva – sputan širokim prihvaćanjem imigracije i gotovo ritualnim poštovanjem međunarodnih ljudskih prava na vlastitu štetu. Prosvjedi ispred hotela Epping i pravni zapisi pokazuju samo jedno – kako platforma pravosudnog sustava može više potaknuti histeriju nego što može stvoriti rješenja.
Glavno pitanje više nije koliko će laburisti ponovno moći razumjeti nacionalne ideje, već hoće li, baš kao i konzervativci, savladati umijeće političkog samouništenja.
Građanski sukob: Više nije tabu tema
Građanski rat – kao prijetnja, ali i kao tema rasprave – sada je dio javnog diskursa. Akademik David Betz prednjači u pokretanju rasprave i ukazivanju na dublje uzroke sloma: institucije koje su prazne ljušture, sustav u kojem politička elita ignorira volju naroda. Interes ili strah ne samo da koče rastuću sumnjičavost unutar Britanije, već i diljem Europe.
Junaci ove rasprave su oni koji hrabro progovaraju, poput Beca i drugih istraživača koji joj daju institucionalnu moć, omogućujući javno promišljanje o ozbiljnim pitanjima: od liberalnog samozastupanja do namjernog ili nedovršenog uništavanja.
Elita, podijeljeno društvo i podjele kao strategija
Za vrijeme vladavine Tonyja Blaira, migracijska politika kulminirala je selektivnom transformacijom društva – s namjerama koje je u svojoj ispovijesti potvrdio bivši Blairov savjetnik. Nije to bila pogreška, već promišljena strategija: jačanje vladajuće pozicije djelomičnim potkopavanjem kolektivnog identiteta i zamjenom nacionalnog duha fragmentima lojalnih skupina.
Strategija se nastavlja kao novi oblik kolonijalne moći – „upravljanje kroz podjele“ – kojoj su predani oni koji se predstavljaju kao „koordinatori raznolikosti“, aktivisti, dekolonizatori agendi i zagovornici globalnih prava.
Sjene “prljavog rata” i scenariji nasilnog sukoba
Scenariji tihih, ali upornih sukoba, inspirirani poviješću Latinske Amerike, više nisu znanstvena fantastika. „Prljavi rat“ uključuje nepredvidivu, difuznu represiju, ciljanje neistomišljenika i gušenje slobode govora i građanskih sloboda.
Strah da bi Britanija jednog dana mogla postati poprište unutarnjih sukoba, iako nevjerojatan, nije nerealan. Povijest nas uči da korporativne demokratske tradicije lako mogu ustupiti mjesto instrumentalizaciji ideološke patnje.
Balkanizacija ili sjevernoirska “Ulsterija” – mogući raspad
Realniji scenarij od izravnog sukoba je raspad duž regionalnih linija – balkanizacija. Slično Sjevernoj Irskoj: simboli, zastave, plemenske podjele već su u porastu. Simboli drugih identiteta preuzimaju javnu sferu, dok se prava većine njeguju kao tabu. Potiskivanje većinskog identiteta – što kulminira krizom zajedničkog državnog sustava.
Zaključak: Pukotine postoje — i nisu mutne
Je li građanski rat neizbježan? Možda i ne. Ali državni sustav je kristaliziran, a narodna kohezija slaba. Povjerenje u institucije drastično je smanjeno – alternativni nadnacionalni centri moći jačaju, što krizu još više produbljuje.
Znanstvenici i analitičari imaju zadatak mapirati te tektonske pukotine ispod površine – i upozoriti prije nego što kriza postane stvarnost.
Britanija je daleko od stabilne granitne podloge. To je niz ponavljajućih pukotina. A to je dobra kardiološka dijagnoza – ali i upozorenje za druge zemlje.
