Uoči početka turističke sezone 2026. javili se pojedini dužnosnici iz hrvatske Vlade kako bi otkrili toplu vodu privatnim iznajmljivačima ponavljanjem besmislenog apela da budu “razumni” s cijenama. Predsjednik Vlade Plenković i ministar Glavina ponavljaju isprazne besmislice o “cjenovnoj konkurentnosti”, “omjeru cijene i kvalitete” kao da je baš to najbitnije za rekordnu sezonu. Kao da je sudbina nacije, a ne zarada države od PDV-a, boravišne pristojbe i svih onih parafiskalnih nameta, izravno ovisna o tome hoće li Slovak, Nijemac, Poljak ili Čeh platiti 70 ili 100 eura po noći za apartman.
Otprilike u istom mjesecu svake godine pred početak turističke sezone otkad je 1. siječnja 2023. u Hrvatskoj uveden krhki euro umjesto čvrste hrvatske valute kune svake godine hrvatskim građanima najednom postaje sve skuplje, pa cijene rastu od 20 do 30 posto: struja je od početka 2026. poskupjela u prosjeku 13,5 posto, voda u pojedinim područjima više od 60 posto, prehrambene namirnice i troškovi života godinama rastu brže od plaća u privatnom sektoru, a dopunsko zdravstveno osiguranje i komunalije samo nastavljaju trend. Inflacija sve više grize, pa je od početka ove godine postala
neslavam rekord kao najveća u EU, a standard tuzemnog stanovništva stagnira ili pada. Ali to nije “životno bitno pitanje”. To je samo svakodnevica.
Licemjerje je očigledno : Kada privatnici dižu cijene smještaja nakon godina ulaganja, poreznih nameta i rasta troškova (djelatnici, energenti, regulacije), to je “neodgovorno” i prijeti turizmu iako ih privatni iznamljivači jedno čitavo desetljeće uopće nisu ni dizali. Kad država i javni sektor dižu svoje cijene i troškove – to je normalno, neizbježno i nužno za “održivost sustava”.
Potsjetimo na to koliko su cijene svega i svačega rasle tijekom proteklih godina otkad je 1. sječnja 2023. u Hrvatskoj umjesto vrjedne kune uveden euro dogodio se nevjerojatan rast cijena od 300 – 500 posto da je to doista europsko čudo !!
Činjenice o privilegiranim
Uspredbe radi zavirimo li kolike su službeničke i majstorske, direktorske i dužnosničke i zastupničke plaće u javnom sektoru koje su među majstorima, službenicima i radnicima u prosjeku 500–700 eura veće nego u privatnom dok se u odnosu na direktore i čelnike privatnih tvrtki plaće predsjednika uprava, direktora državnih tvrtki i dužnosnika veće od 2 tisuće do 5 tisuća, pa čak 20 tisuća eura !! Javni sektor (država, lokalna samouprava, javne tvrtke ) uživa veće plaće, bolju sigurnost i benefite, dok privatni sektor – uključujući one iste privatne iznajmljivače i ugostitelje – grčevito vuku teret. U dvije protekle godine plaće u javnom su rasle znatno brže pa su se skoro polupismenim ministrima i saborskim zastupnicima poduplale ili službenicima zantno narasle !!
Državna potrošnja raste brže od gospodarstva kojem se svake godine aktivnost po nekoliko postotaka sustavno smanjuje kao da programirano posustaje. Industrijska se aktivnost redovito smanjuje ali zato plaće članova uprava, direktora i čelnika državnih tvrtki dostižu desetke tisuća eura !! Zbog pada gospodarske aktivnosti i znatno manjih povlačenja novčanih srestava iz europskih fondova ovogodišnji manjak u državnom proračunu vjerojatno će bit zabrinjavajuće velik, država će se sigurno u inozemstvu morati zadužiti 4 – 5 milijardi eura kako bi bar donekle popunila prenapuhane proračunske stavke te koliko toliko zaokružila financijski balon iz može podmoriti stavke za plaće tolikih službenika i dužnosnika kao beskorisnih vucarala na državnim jaslama, rashodi (naročito masa plaća) skaču, a turizam je jedan od učinkovitih resursa i ključnih generatora prihoda koji puni tu rupu. Turizam Hrvatskoj donosi milijarde eura deviznog priljeva – zato polupismeni službenici i dužnosnici žele preko Vlade maksimizirati brojke, čak i ako to znači pritisak na male iznajmljivače da rade za manju maržu.
Privatni iznajmljivači su već pod pritiskom: novi zakoni, pojačane kontrole, porezi, a sad još i moralna obveza da “spase sezonu”. Mnogi prelaze na dugoročan
najam smatrajući da će bolje proći, jer se uz ovakve cijene proizvoda i usluga u Hrvatskoj više ne isplati ništa raditi. Iako se na čelo ministarstva turizma Republike Hrvatske iz Sabora pokušva ubaciti SDP-ova pobjeglica Boška Ban, koja je u kratkom roku sa 169 kilograma smršavila na 90-ak kako bi kao ozbiljna međimurska seljenčica pristupla HDZ-u, pitanje je hoće li joj uspjeti ?! Mnogi građani smatraju da država nema nijednu kreativnu, ni okretnu a kamo li zanimljivu osobu koja bi bila sposobna štogod pametno dugoročno učiniti. Nema čak ni ideju koju bi u turizmu kao dobro došlu trebalo raspraviti.
Vlada uopće ne brine ni o čemu, jer su ministri “cijepljeni” protiv istine pa mogu smišljati i proizvoditi besmislene laži i dosjetke o izmilicama kao što su pandemije, klimatske promjene koliko god žele, pogotovo ih nije briga što mnogobrijni uglavnom mladi zdravi i školovani odlaze iz Hrvatske u tuđinu trbuhom za kruhom i što hrvatski građani u gradu i na selu jedva spajaju kraj s krajem tijekom cijele godine, tako je i s privatnim iznajmljivačima izvan sezone, što su plaće u turizmu i privatnom sektoru često mizerne u odnosu na troškove života. Ali kad inozemni turist počne birati jeftiniju Grčku, Bugarsku, Albaniju ili Tursku – onda je to nacionalna katastrofa jer se vladini čelnici nemaju čime hvaliti.
Zato jer bez novca od turizma zahtjevno je financirati nabujali administrativni aparat, mnogobrojne agencije, visoke službeničke I dužnosničke plaće u javnom sektoru i sve one “strateške projekte” uglavnom promašene, koji donekle dobro izgledaju u PowerPoint predstavljanjima, ali su u praksi neostvarivi !!
Ovo nije briga za turizam, ni za mogobrojne djelatnike koji ga nesebično stvaraju i održavaju! Ovo je briga za proračunski prihod. Turisti su samo sredstvo – prolazni izvor deviza kojeg treba iscijediti dok se može, jer tuzemni građani već plaćaju punu cijenu “europskog standarda” bez europskih plaća.
Privatni iznajmljivači su u klasičnom hrvatskom paradoksu: najbitniji su da bi ih se pustilo da slobodno posluju i bez nadzora da zarađuju, a nisu toliko bitni da bi ih se doista zaštitilo od državnog apetita !!
Spustite cijene, budite konkurentni, radite više za manje – a mi ćemo se pobrinuti da nam rashodi ostanu visoki. Jer tako funkcionira sustav u kojem se svatko i sve provedbom UN-e Agende 30 poljoprivrde, stočarstva (hrana i pića) i provedbom UN-e Agende 2030 sustavno uništava od financija, gospodarstva, industrije, kulture i znanosti, povjesnice u kojem je turizam jedini spasonosni resurs, a građanski život kolateralna šteta.
Ugodno ljeto želim svima – poglavito svim iznajmljivačima, ugostiteljima, hotelijerima i svima onima koji će ga platiti punom cijenom iz vlastitog džepa !!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
