Vrhovni sud Japana potvrdio da stranci nemaju pravo na socijalnu pomoć.
Japan kod državne socijalne pomoći pravi razliku između vlastitih državljana i stranaca. Vrhovni sud je 9. rujna odbio tužbu jednog državljanina Gane, koji unatoč teškoj bolesti nije dobivao socijalnu pomoć. Rasprava o socijalnoj pomoći za strance u zemljama poput Njemačke već je odavno potrebna.
U središtu postupka nalazi se 36-godišnji državljanin Gane koji od 2015. živi u Japanu i koji navodno od 2019. boluje od teškog kroničnog zatajenja bubrega te treba dijalizu. Njegov status boravka potom je promijenjen u „Specified Activities“, što mu je omogućilo pristup medicinskom liječenju. S tim statusom više nije smio raditi. Godine 2021. podnio je zahtjev za socijalnu pomoć u Chibi, njegov je zahtjev odbijen i podnio je tužbu. Okružni sud u Chibi (siječanj 2024.) i Visoki sud u Tokiju (kolovoz 2024.) odbili su tužbu; Vrhovni sud (Drugo malo vijeće) sada je odbacio reviziju većinom od 3:1 i time učinio pravomoćnima odluke nižih sudova.
Japanski zakon o socijalnoj pomoći zakonsko pravo na potporu veže uz japansko državljanstvo i temelji se na članku 25. Ustava (pravo na minimalnu razinu zdravog i kulturnog života). Vrhovni sud je već 2014. jasno utvrdio da strani državljani nemaju pravno utuživo pravo na naknade prema tom zakonu.
Jednak tretman samo pod određenim uvjetima
To ne znači da stranci u Japanu načelno ne mogu dobiti nikakvu socijalnu pomoć. U fiskalnoj 2024. godini socijalnu je pomoć mjesečno u prosjeku primala oko 47.300 kućanstava čiji je nositelj bio strani državljanin.
Temelj za to predstavlja upravna uputa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi iz 1954. godine. Tada je utvrđeno da se potrebitim strancima pod određenim uvjetima može pružiti potpora prema istim kriterijima kao i japanskim državljanima. Danas se to prvenstveno odnosi na osobe s neograničenim ili dugotrajnim statusom boravka, njihove bračne partnere, osobe s posebnim statusom stalnog boravka (poput mnogih Korejaca koji žive u Japanu) te priznate izbjeglice. Osobe koje imaju isključivo medicinski status boravka – poput tužitelja – nisu obuhvaćene tim pravilima.
Za takozvane izbjeglice postoje i međunarodne obveze: Japan je 1981. pristupio Ženevskoj konvenciji o statusu izbjeglica, koja države stranke u načelu obvezuje da priznate izbjeglice u području javne socijalne skrbi tretiraju jednako kao vlastite državljane.
Aktualna odluka ne mijenja tu pravnu situaciju. Sud se ograničio na utvrđivanje da izneseni razlozi nisu bili dovoljni za daljnje razmatranje te je odustao od toga da sam ponovno odlučuje o ustavnosti zakona. Time su odluke Okružnog suda u Chibi i Visokog suda u Tokiju postale pravomoćne, a u njima je postojeće uređenje već ocijenjeno ustavnim.
Troje od četvero sudaca glasalo je za odbacivanje revizije. Samo je predsjedavajući sudac Mamoru Miura zastupao drukčije mišljenje: prema njegovu mišljenju, bilo bi neustavno isključiti iz socijalne pomoći ljude koji se u Japanu nalaze radi medicinskog liječenja i zbog toga ne mogu raditi. Bez potpore ne bi mogli osigurati sredstva potrebna za život i time bi mogli dospjeti u egzistencijalnu nevolju. Miura je smatrao da bi trebalo ukinuti odluku nižeg suda i vratiti postupak na ponovno razmatranje. Njegov je stav, međutim, ostao u manjini. Uostalom, ostaje otvoreno pitanje zašto pogođene osobe smatraju potrebnim ostati u Japanu – i očekivati da tamošnji porezni obveznici snose troškove za njih.
Dok jedna Njemačka u socijalnu državu ubrizgava sve nove milijarde, postavlja se pitanje koliko dugo još može biti održiv sustav koji milijunima ljudi bez njemačkog državljanstva pruža opsežna prava i naknade. Čak i odbijeni tražitelji azila mogu se veseliti izdašnom uzdržavanju koje financiraju porezni obveznici. Opterećenje javnih proračuna znatno je, a građani imaju pravo na otvorenu raspravu o uvjetima za dobivanje državne potpore. Japan pokazuje da je drukčiji pravni pristup moguć. O takvom modelu trebalo bi raspravljati u Njemačkoj i drugim zemljama Europe koje hrane beskorisne migrante dok oni po ulicama njihovih gradova siluju i napadaju lokalno stanovništvo. No politička volja za to nedostaje.
