6000 eura dodatnih troškova po automobilu: Šef Renaulta kritizira regulatorno ludilo Bruxellesa.
Bruxelles svojim ludilom propisa čak i obične nove automobile sve više pretvara u luksuznu robu. Direktor Renaulta François Provost računa da će regulatorni dodatni troškovi po automobilu do 2030. iznositi i do 6.000 eura. A eurokrati proizvođačima žele nametnuti još 108 dodatnih propisa. Dok si građani s prosječnim primanjima jedva mogu priuštiti novi automobil, regulatorni stroj nastavlja raditi punom parom.
Tko danas traži povoljan novi automobil, brzo doživi neugodno iznenađenje. Početni modeli nestaju s tržišta, cijene rastu, a čak i mali automobili za mnoge obitelji postaju ozbiljan financijski teret. Jednog od glavnih krivaca za to direktor Renaulta François Provost vidi u Bruxellesu. Samo su propisi EU-a u proteklih osam godina povećali troškove proizvodnje automobila za oko 3.000 eura. Direktor koncerna očekuje da će do 2030. nastati dodatnih 3.000 eura troškova. Ukupno je to, dakle, 6.000 eura koji bi se trebali pripisati isključivo regulativi. Proizvođači taj novac moraju negdje nadoknaditi – a znatan dio takvih troškova na kraju se prenosi na račun kupaca automobila.
Provost razmjere te eksplozije troškova objašnjava jednostavnom usporedbom: onoga tko potroši 70.000 eura na luksuzni automobil dodatnih 6.000 eura teško će odvratiti od kupnje. No za nekoga tko traži mali automobil za 17.000 ili 18.000 eura situacija je sasvim drukčija. S odgovarajućim dodatnim troškovima cijena se već penje na 23.000 do 24.000 eura. Upravo se takva vozila, koja si radnici, zaposlenici i mlade obitelji još mogu priuštiti, sve više potiskuju s tržišta. A što radi Bruxelles? Ondje se marljivo pripremaju novi propisi. Prema Provostovim riječima, do 2030. moglo bi se dodati još 108 propisa.
Propisi EU-a kao pokretač rasta troškova
Pogled na tehničku opremu modernih automobila pokazuje što sve EU nameće proizvođačima. Obvezni sustavi pomoći vozaču, stroži standardi emisija ispušnih plinova, zahtjevi za kibernetičku sigurnost i dodatni postupci homologacije koštaju. Epoha portal je već izvijestio o obvezi EU-a da se vozači nadziru kamerama. Dakle, vozač ne samo da mora plaćati sve više nego ga nadzire i elektronika njegova vlastitog vozila. Od jednostavnog prijevoznog sredstva nastaje računalo na kotačima, prepuno propisane tehnologije koju kupac mora platiti, a poslije će je, prema potrebi, morati i skupo popravljati.
Koliko se dramatično europsko automobilsko tržište već promijenilo, pokazuju upravo brojke same Europske komisije. Prema podacima Eurostata, cijene vozila u EU-u porasle su između 2020. i 2024. za 18,3 posto. Istodobno je 2024. prodano oko 1,6 milijuna malih i vrlo malih automobila manje nego 2019. To pokazuju podaci Europske komisije. Povoljna vozila sve više nestaju iz ponude, dok briselska politika proizvođače opterećuje sve skupljim zahtjevima. Činjenica da se europska automobilska industrija mora natjecati s jeftinijim konkurentima iz Kine čini takav smjer gospodarski još apsurdnijim.
Pretjerana regulacija stoji radnih mjesta
Provost stoga zahtijeva desetogodišnji moratorij na nove propise. Bez stalnog uvođenja novih obveza i dodatnih tehničkih zahtjeva – proizvođačima je potrebna sigurnost u planiranju. Postojeća pravila trebala bi ostati na snazi kako bi se tvrtke mogle ponovno više usredotočiti na razvoj pristupačnih vozila. Činjenica da upravo direktor jednog automobilskog koncerna mora zahtijevati takav moratorij na propise dovoljno govori o stanju u Bruxellesu. Ondje se, čini se, još uvijek vjeruje da se konkurentnost i povoljna mobilnost mogu jednostavno postići uvođenjem sve više propisa.
No nije riječ samo o višim cijenama automobila. Zbog politike EU-a pod pritiskom su i europske proizvodne lokacije. Ako Bruxelles ne popusti u pogledu svojih ciljeva za emisije CO₂ do 2030., Renault bi, prema Provostovim riječima, morao razmotriti smanjenje europske proizvodnje za čak 300.000 vozila. Direktor koncerna iznio je to upozorenje na Pariškom sajmu automobila u listopadu. Time su, osim pristupačnih automobila, ugroženi i industrijsko stvaranje vrijednosti te radna mjesta. Dok kineski proizvođači ulaze na europsko tržište, Renault bi mogao biti prisiljen smanjiti vlastitu proizvodnju.
U međuvremenu Europska komisija pokušava novom kategorijom vozila M1E ponovno omogućiti proizvodnju povoljnijih malih električnih automobila. Za to su predviđena regulatorna rasterećenja. Treba samo zamisliti logiku eurokrata: najprije se proizvodnja automobila poplavom propisa učini sve skupljom, a zatim se posebnim iznimkama pokušavaju ublažiti problemi u segmentu malih automobila koje je takva politika dodatno pogoršala. Provost, nasuprot tome, želi zamrznuti postojeće zahtjeve na deset godina. Hoće li Europska komisija doista biti spremna proizvođačima automobila ustupiti taj mali komadić slobode, i dalje ostaje otvoreno.



