Bruxelles razmatra proširenje nadzora registarskih oznaka, a SAD pokazuje kamo to može dovesti.
Automatske kamere bilježe registarske pločice i kretanje vozila, Njemačka takve sustave već koristi u potrazi za osumnjičenima, a Austrija od ove godine dopušta automatizirane kontrole pristupa. Europska komisija sada želi ispitati mogućnost šire primjene automatskog prepoznavanja registarskih pločica u cestovnom prometu i njegova tješnjeg povezivanja sa Schengenskim informacijskim sustavom. U Sjedinjenim Američkim Državama već se može vidjeti što lokalne kamere mogu postati kada se baze podataka i tijela vlasti sve snažnije međusobno povezuju: ondje deseci općina sada povlače ručnu kočnicu pred golemom mrežom za nadzor registarskih pločica.
Ujutro vozite na posao. Negdje iznad ili pokraj ceste nalazi se kamera. Ne morate stati, ne morate pokazati osobnu iskaznicu i možda uopće nećete primijetiti kontrolu. Registarska pločica automatski se očitava, može se zabilježiti mjesto i vrijeme, a podaci se mogu uspoređivati s drugim informacijama. Jedna kamera u početku daje samo jedan zapis. Ako je dovoljno takvih uređaja postavljeno na različitim mjestima i ako se podaci međusobno povežu, iz toga se može utvrditi gdje se neko vozilo nalazilo u različitim trenucima.
Tehnologija za to odavno se koristi i u Europi. Njemačka savezna policija pod određenim uvjetima smije automatski i bez znanja dotičnih osoba bilježiti registarske pločice u javnom prometnom prostoru. Savezni zakon o policiji trenutačno propisuje privremenu i ne sveobuhvatnu primjenu. Registarske pločice mogu se automatski uspoređivati s podacima o osobama i vozilima za kojima se traga; ako nema podudaranja, podaci se moraju odmah i bez ostavljanja traga izbrisati.
I Zakonik o kaznenom postupku poznaje automatsko bilježenje registarskih pločica. U istragama zbog kaznenog djela od velike važnosti, na prostorno ograničenom području mogu se prikupljati registarske pločice te mjesto, datum, vrijeme i smjer kretanja vozila. Usporedba se provodi s vozilima koja se mogu povezati s osumnjičenikom ili, pod određenim uvjetima, s osobama iz njegova okruženja. I ovdje zakon predviđa trenutačno brisanje podataka u slučaju da nema podudaranja.
Austrija otvara vrata automatskim kontrolama pristupa
Austrija je u proljeće 2026. također stvorila novi zakonski okvir. Općine mogu koristiti automatizirane kamere za prepoznavanje registarskih pločica kako bi kontrolirale ograničenja pristupa, primjerice u pješačkim zonama, školskim ulicama ili drugim područjima s ograničenim prometom. U travnju je odgovarajuća izmjena Zakona o cestovnom prometu prošla Savezno vijeće. Podaci o vozilu trebali bi se odmah izbrisati ako nije počinjen prekršaj. Ministar prometa Peter Hanke također je objasnio da se Zakon o policiji i javnoj sigurnosti ne smije primjenjivati za te kontrole.
Već tijekom parlamentarne rasprave bilo je očito koliko je to politički osjetljivo pitanje. FPÖ je govorila o prijetećem zadiranju u slobodu kretanja i nadzoru javnog prostora. Predstavnici vladajućih stranaka odgovorili su da je obrada podataka strogo ograničena te da se vozila kod kojih nema nikakvih nepravilnosti odmah brišu iz sustava. Prema navodima iz rasprave, više od 20 austrijskih gradova izjasnilo se za mogućnost takvih automatiziranih kontrola pristupa. Time u Njemačkoj i Austriji već postoje pravni i tehnički temelji za automatsko prepoznavanje registarskih pločica. Bruxelles sada želi otići korak dalje.
U europskoj sigurnosnoj strategiji „ProtectEU“ od 1. travnja 2025. Europska komisija izričito se bavi podacima o kretanju u prometu. Podaci iz drugih oblika prijevoza dosad su za potrebe kaznenog progona bili dostupni samo fragmentarno. Stoga se za cestovni promet razmatra šira primjena automatskog prepoznavanja registarskih pločica (ANPR). Istodobno Komisija želi ispitati kako se ta tehnologija može snažnije povezati sa Schengenskim informacijskim sustavom SIS. Cilj je time jasan: više automatskog bilježenja i više povezivanja. A upravo povezivanje odlučuje o tome hoće li kamera za prepoznavanje registarskih pločica samo zabilježiti podudaranje na jednom mjestu ili će postati dio mnogo većeg sustava nadzora.
U SAD-u nastala je nacionalna mreža kamera
Koliko daleko to može ići pokazuje američka tvrtka Flock Safety. Njezine automatske kamere za prepoznavanje registarskih pločica sada se nalaze u 49 saveznih država SAD-a. Tisuće policijskih tijela koriste sustav, mogu pretraživati podatke izvan granica svoje nadležnosti i dijeliti ih s drugim tijelima. Kamere osim registarskih pločica bilježe i druge karakteristike vozila. Tako lokalna kamera postaje dio nacionalne mreže. Lokalna policijska uprava više ne mora sama zabilježiti traženo vozilo vlastitim kamerama. Može u sustavu provjeriti je li povezanim kamerama automobil zabilježen negdje drugdje.
U Mountain Viewu u Kaliforniji grad je početkom 2026. utvrdio da su savezne vlasti pristupale podacima iz njegova sustava Flock. Lokalna policija objasnila je da je bila aktivirana funkcija za pretraživanja na nacionalnoj razini, a da ona za to nije znala. Slučaj je pokrenuo opsežnu provjeru prava pristupa.
Otpor prema Flocku u međuvremenu je znatan. Od početka godine više od 50 tijela ili lokalnih uprava otkazalo je, suspendiralo ili odbilo ugovore, odnosno deaktiviralo svoje kamere, prema podacima koje navodi Associated Press. Flock je 13. kolovoza reagirao preinakom svojeg sustava. Uobičajeno razdoblje pohrane trebalo bi se smanjiti s 30 na sedam dana, policijske upite trebalo bi povezati s brojevima predmeta, a neuobičajene pretrage automatski prepoznavati.
Građanin se izborio za pristup podacima – a onda je Washington promijenio zakon
Posebno je pouzdan primjer pravni spor u saveznoj državi Washington. Jose Rodriguez želio je saznati što javno financirane kamere za prepoznavanje registarskih pločica zapravo snimaju te je od različitih gradova zatražio pohranjene podatke. Sedro-Woolley i Stanwood nisu htjeli predati snimke. Slučaj je završio na sudu. U studenome 2025. sudac je odlučio da su snimke koje su Flockove kamere izradile u ime gradova javne isprave i da stoga u načelu potpadaju pod Washingtonov Zakon o javnim evidencijama. Činjenica da je materijal bio pohranjen na poslužiteljima privatne tvrtke nije ga izuzimala od javnog nadzora. Rodriguez je dobio spor.
Nekoliko mjeseci poslije Washington je promijenio pravni okvir. Guverner Bob Ferguson potpisao je 30. ožujka 2026. takozvani Driver Privacy Act, Senatski prijedlog zakona 6002. Zakon je stupio na snagu istoga dana. Washington iznimno široko definira što se smatra podacima o registarskim pločicama. To uključuje GPS koordinate, lokaciju, datum i vrijeme, brzinu, fotografiju, registarsku pločicu, karakteristike vozila i druge identifikacijske podatke. Državna i lokalna tijela i dalje su pravni vlasnici podataka prikupljenih tim sustavima.
Istodobno od ožujka u zakonu stoji da ti podaci više ne podliježu pravu javnosti na pristup informacijama. Redovno razdoblje pohrane ograničeno je na najviše 21 dan, uz iznimke, primjerice za potrebe istraga. Pristupi moraju biti evidentirani, a Washington zabranjuje različite oblike prosljeđivanja podataka. Međutim, građanin više ne može putem Zakona o javnim evidencijama zatražiti same podatke o vozilu. Time savezna država SAD-a pruža iskustvo koje je za Europu mnogo zanimljivije od bilo kakve jednostavne rasprave o zaštiti podataka. Ključno pitanje ne počinje s prvom kamerom. Počinje ondje gdje sve više kamera bilježi ista vozila, podaci ostaju dostupni dulje vrijeme, a sve veći broj tijela može pretraživati iste sustave.
Bruxelles već razmatra širu primjenu automatskog prepoznavanja registarskih pločica i snažnije povezivanje sa SIS-om. Njemačka skenira registarske pločice u okviru mjera potrage, a Austrija postavlja kamere za općinske kontrole pristupa. U SAD-u gradovi se sada bore s time da ponovno stave pod nadzor mrežu nadzora koja je već odavno narasla. Europa bi trebala vrlo pažljivo proučiti taj eksperiment prije nego što skener registarskih pločica uz cestu postane senzor kretanja za cijeli kontinent.
