EU nalaže kamere okrenute prema vozaču u svakom novom automobilu kako bi se ‘pratilo njihovo ponašanje’ i potencijalno ‘isključilo vozilo’.
Od 7. srpnja svaki novi automobil prodan u Europskoj uniji mora imati ugrađen sustav nadzora temeljen na kameri usmjerenoj izravno na lice vozača. Tehnologija, poznata kao napredni sustav upozorenja na ometanje vozača (ADDW), osmišljena je za praćenje vozača i utvrđivanje jesu li ometeni, pospani ili ne obraćaju dovoljno pažnje na cestu.
Bruxelles kaže da se radi o sigurnosti. Suočimo se s činjenicama: radi se o masovnom nadzoru, a 1984. je pred vratima.
Novi mandat dio je proširene Opće uredbe o sigurnosti Europske unije, koja sada zahtijeva da sva novoregistrirana vozila uključuju niz elektroničkih sigurnosnih značajki, uključujući napredne sustave kočenja u nuždi, tehnologiju vidljivosti prema naprijed, praćenje istrošenosti guma i sustave kamera koje stalno promatraju vozače unutar njihovih vozila.
Europska komisija tvrdi da su mjere potrebne jer je „broj smrtnih slučajeva i ozljeda u prometnim nesrećama još uvijek previsok“ te kaže da su propisi dio njezine dugoročne inicijative „Vizija nula“, ambicioznog plana za smanjenje broja smrtnih slučajeva u prometu na nulu do 2050. godine.
Ali veća priča nije sigurnost na cestama – već normalizacija stalnog nadzora vladinih agencija.
Vaš automobil vas sada promatra
Prema novim pravilima, svaki vozač novog vozila u Europi mora prihvatiti da mu se kamera usmjeri prema licu svaki put kada sjedne za volan.
Vlasti inzistiraju da sustavi ne prikupljaju biometrijske podatke i da podaci ostaju unutar vozila. Međutim, kritičari ističu da su vlade i proizvođači više puta proširili upotrebu tehnologija koje su u početku uvedene s uskim svrhama i jamstvima ograničenog prikupljanja podataka.
Propisi također ostavljaju mnoga neodgovorena pitanja. Što se događa ako proizvođači automobila prekrše pravila? Koje kazne postoje ako se podaci pohranjuju ili prenose? Bi li buduće vlade mogle zahtijevati pristup informacijama o praćenju vozača?
Ta pitanja namjerno ostaju bez odgovora.
Zagovornici privatnosti tvrde da, nakon što se hardver za nadzor ugradi u svako vozilo, promjena pravila koja reguliraju njegovu upotrebu postaje stvar zakonodavstva i ažuriranja softvera.
Drugim riječima, infrastruktura za masovno praćenje već je na mjestu.
Europske vlasti inzistiraju da je tehnologija neophodna.
„Pametniji automobili znače sigurnije ceste“, izjavila je Europska komisija promovirajući nove zahtjeve.
Zagovornici tvrde da ometena vožnja i umor doprinose tisućama nesreća svake godine te da sustavi praćenja mogu spasiti živote upozoravajući nepažljive vozače prije nego što se dogodi tragedija.
No kritičari tvrde da su moderna vozila već preopterećena elektroničkim intervencijama koje ponekad stvaraju vlastite opasnosti.
Jedan vozač je reagirao na objavu i tvrdio da se automatski sustav kočenja aktivirao prilikom pokušaja pretjecanja drugog vozila.
„Dok pokušavam što brže prestići, ono koči, dovodeći me u opasnost“, napisao je korisnik.
Incident naglašava sve veću zabrinutost među skepticima: sve autonomnije sigurnosne tehnologije mogu uzrokovati kvar, pogrešno protumačiti situacije i oduzeti kontrolu vozačima.
“Veliki Brat te gleda”
Uskoro u Americi
Možda najalarmantnije pitanje za protivnike novih pravila jest djeluje li Europa samo kao poligon za globalno uvođenje.
Povijesno gledano, tehnologije i propisi uvedeni u Europskoj uniji proširili su se na druge zapadne zemlje, bilo zbog regulatornog pritiska ili zato što su proizvođači automobila odlučili standardizirati platforme vozila globalno, umjesto da grade odvojene verzije za različita tržišta.
Kritičari upozoravaju da će, nakon što kamere postanu standardna oprema u europskim vozilima, biti samo pitanje vremena kada će slični sustavi postati uobičajeni i drugdje.
Za one koji vide širi obrazac širenja digitalnog nadzora, problem nadilazi sigurnost prometa.
Tvrde da se društva postupno uvjetuju da prihvaćaju stalni nadzor u zamjenu za obećanja sigurnosti i praktičnosti. Kamera u svakom automobilu danas bi sutra mogla postati kamera u svakom aspektu života.
Kao što je jedan komentator otvoreno rekao: „Obavezni masovni nadzor? Ne, hvala.“
Bez obzira hoće li ovi sustavi u konačnici spasiti živote ili postati još jedan korak prema trajno nadziranom društvu, jedno je sigurno: doba neopaženog vozača brzo se bliži kraju.
