Kina potiho napušta religiju električnih automobila.
Čak su i komunistički centralni planeri u Pekingu prepoznali da se stvari ne mogu nastaviti ovako kako jesu.
Električni automobili se čak ni ne spominju u najnovijem petogodišnjem planu. Umjesto toga, fokus je na važnijim tehnologijama.
Peking je godinama ulagao ogromne svote u sektor električnih vozila. Subvencije, porezne olakšice, infrastrukturni programi – sve što bi se moglo ideološki plasirati na tržište kako bi se stvorila zelena slika.
Rezultat: nemilosrdno pregrijano tržište na kojem stotine proizvođača sada jedni druge podcjenjuju do bankrota. BYD, Geely, Xpeng, Nio i ostali vode rat cijenama u kojem nitko ne pobjeđuje. Gotovo nijedna od tvrtki ne ostvaruje profit.
Ako se Riječ Božju može osuditi kao govor mržnje, tada će sloboda da se iskreno govori i vjerno živi potpuno nestati, ne samo u Finskoj, nego i diljem Europe i svijeta.https://t.co/D3Vioyf6Pp
— Epoha Portal (@Epoha_portal) November 2, 2025
Five years ago: EVs will save China.
— The Great Translation Movement 大翻译运动 (@TGTM_Official) October 30, 2025
Today: EVs removed from the Five-Year Plan.
Even central planning can’t plan oversupply and Chinese doesn’t understand the concept of value add. pic.twitter.com/DxBgGJE2f4
Komunistički režim je očito čuo poziv na buđenje. Navodno je sam predsjednik Xi Jinping upozorio svoje dužnosnike da prestanu slijepo ulagati u iste industrije. Štoviše, energetski sektor se više ne pojavljuje među “industrijama u nastajanju” u 15. petogodišnjem planu Kineske komunističke partije. Umjesto toga, Komunistička partija se usredotočuje na kvantna istraživanja, biotehnologiju, vodik i nuklearnu fuziju – drugim riječima, na ono što obećava istinski tehnološki suverenitet.
Prošle godine Kina je proizvela oko dvanaest milijuna električnih vozila – više od dvije trećine ukupne svjetske proizvodnje. No tržište je odavno zasićeno, marže se urušavaju, a gubici nagrizaju bilance. Prosječna prodajna cijena električnog automobila sada je ispod 9000 eura – cijena koja ne jamči ni kvalitetu ni održivost, a istovremeno iscrpljuje kapital tvrtki. Rezultat: tvrtke otpuštaju zaposlenike, dobavljači bankrotiraju, a povjerenje potrošača se urušava. Klasičan slučaj mamurluka od subvencija nakon godina pretjeranog popuštanja vlade.
Ludilo za električnim automobilima doseglo je svoje granice i u vanjskoj politici. SAD je već 2024. odgovorio kaznenim tarifama od 100 posto na kineske električne automobile, a EU je slijedila primjer s tarifama do 45 posto. Kineski pokušaj izvoza viška na Zapad završio je eskalacijom trgovine. Ostatak svijeta jednostavno nije želio biti preplavljen jeftinim električnim vozilima iz Pekinga dok je vlastita industrija trpjela posljedice zelene deindustrijalizacije, a nijedna tvrtka nije mogla ni približno konkurirati cijenom sa svojim kineskim rivalima bez pretrpljenja ogromnih gubitaka.
No dok njemačka savezna vlada nastavlja ulagati milijarde u domaću industriju električnih automobila, povećavajući cijene električne energije i gušeći individualni prijevoz sve većim zabranama, Kina tiho isključuje tu tehnologiju. Komunistički režim prepoznaje ono što zapadni ideolozi još uvijek ignoriraju: naime, da električni automobil nije napredak, već ideološka slijepa ulica. To je proizvod političkih želja koje mogu obogatiti primatelje subvencija, ali ne stvaraju ni energetski suverenitet ni ekonomsku stabilnost.
Ova promjena kursa također označava kraj globalne iluzije. „Zelena transformacija“ nije održiva ekonomska strategija. Nikada nije bila; bila je to samo politički i ideološki projekt. Ništa više, ništa manje. Kina je očito naučila lekciju i mijenja kurs. A u Europi? Pa, tamo se, bez obzira na ekonomske posljedice, drže pogrešnog puta „Zelenog plana“ s nepokolebljivom odanošću.
