U Njemačkoj autoindustriji samo u zadnjih godinu dana je izgubljeno 42.300 radnih mjesta, a planiran je sljedeći krug masovnih otpuštanja.
Njemačka automobilska industrija uništava radna mjesta brže od bilo koje druge velike industrijske grane. U roku od dvanaest mjeseci nestalo je 42.300 radnih mjesta, a kod dobavljača je zaposlenost pala čak 7,6 posto. Dok službena statistika još nije zabilježila puni razmjer dosadašnjeg pada, Volkswagen, BMW, Bosch, ZF i Schaeffler već su najavili sljedeći val smanjenja broja zaposlenih.
Krajem lipnja 2025. u njemačkoj automobilskoj industriji još je radilo oko 733.800 ljudi. Dvanaest mjeseci kasnije bilo ih je samo 691.500 – najmanje od početka usporedive statistike 2005. godine. Pad od 5,8 posto bio je veći nego u bilo kojoj drugoj velikoj industrijskoj grani s najmanje 200.000 zaposlenih. Kod proizvođača motornih vozila i motora broj radnih mjesta smanjio se za 6,1 posto, na 429.200. Proizvođači dijelova i opreme izgubili su čak 7,6 posto zaposlenih, pa ih je preostalo 219.500. Jedino su proizvođači karoserija, nadogradnji i prikolica, suprotno trendu, povećali broj zaposlenih za deset posto, na 42.800.
Sječa radnih mjesta odavno je zahvatila područje izvan samih tvorničkih vrata proizvođača automobila. U cijeloj prerađivačkoj industriji u roku od godinu dana izgubljeno je 144.100 radnih mjesta, a broj zaposlenih smanjio se na 5,29 milijuna. Gotovo tri od deset ukinutih radnih mjesta u industriji tako su nestala upravo u automobilskoj industriji. Kod proizvođača metala zaposlenost je pala za 3,8 posto, u proizvodnji i obradi metala za 3,7 posto, u kemijskoj industriji za 3,6 posto, a kod proizvođača električne opreme za 3,4 posto. Čak je i strojogradnja, koja je s 905.900 zaposlenih i dalje najveća njemačka industrijska grana, ukinula 2,7 posto radnih mjesta. Deindustrijalizacija Njemačke tako se nastavlja sve više produbljivati.
Volkswagen već planira 50.000 radnih mjesta manje
Volkswagen pokazuje razmjere koje je dosegao ovaj industrijski slom. Koncern je u lipnju potvrdio smanjenje ukupno oko 50.000 radnih mjesta u Volkswagenu, Audiju, Porscheu i Cariadu. Više od 35.000 odnosi se na Volkswagen AG. Za više od 28.000 zaposlenih već su sklopljeni obvezujući sporazumi o odlasku do 2030. Iza svake od tih brojki stoje prihodi, obitelji, dobavljačke tvrtke i lokalne zajednice koje su desetljećima živjele od dobro plaćenih industrijskih radnih mjesta.
Već krajem 2024. Volkswagen je odlučio smanjiti tehnički proizvodni kapacitet svojih njemačkih tvornica za više od 700.000 vozila. Golf će se od 2027. umjesto u Wolfsburgu proizvoditi u meksičkoj Puebli. U Tehničkom razvoju u Wolfsburgu ukidaju se tisuće radnih mjesta, a proizvodnja vozila u Dresdenu obustavljena je krajem 2025. Volkswagen kao razloge navodi smanjeno europsko tržište automobila, visoke troškove i sve veći konkurentski pritisak. Koncern tako smanjuje broj zaposlenih upravo ondje gdje njemačka politika već godinama sanja o „transformaciji“, „tehnologijama budućnosti“ i novim zelenim radnim mjestima.
No čak ni već najavljenih 50.000 radnih mjesta možda neće biti dovoljno. Direktor koncerna Oliver Blume interno je u srpnju spomenuo mogućnost ukidanja još oko 50.000 radnih mjesta diljem svijeta. Nekoliko dana kasnije Reuters je izvijestio da se unutar koncerna već govori o ukupnom smanjenju broja zaposlenih za čak 100.000. Nakon 2030. čak bi četiri njemačke lokacije mogle doći u pitanje. Ova druga runda još nije odlučena. Ipak, pokazuje o čemu se u upravi najvećeg europskog proizvođača automobila već dugo razgovara: o smanjenju koje u poslijeratnoj povijesti koncerna gotovo nema usporedivog primjera.
Volkswagen nije iznimka. BMW želi do kraja 2027. smanjiti broj zaposlenih za oko 8.000, ponajprije u administraciji i razvoju, a znatan dio smanjenja odnosit će se na Njemačku. Bosch je najavio ukidanje još oko 13.000 radnih mjesta, osobito u njemačkom segmentu Mobility. ZF Friedrichshafen želi do kraja 2028. ukinuti između 11.000 i 14.000 od svojih približno 54.000 radnih mjesta u Njemačkoj. Kod Schaefflera program restrukturiranja obuhvaća oko 4.700 radnih mjesta u Europi, od čega oko 2.800 u Njemačkoj; planirana nova zapošljavanja na drugim lokacijama smanjuju neto broj ukinutih radnih mjesta na oko 3.700. Različiti koncerni, različiti programi, uvijek isti rezultat: njemačka industrija postaje sve manja.
Kini je njemačka industrija sve manje potrebna
Istodobno se raspada poslovni model koji je njemačkim proizvođačima automobila i strojeva desetljećima donosio milijarde dobiti: proizvoditi visokokvalitetnu industrijsku robu u Njemačkoj i prodavati je Kini uz visoke marže. U prvoj polovici 2026. njemački izvoz robe u Kinu pao je u odnosu na isto razdoblje prethodne godine za više od dvanaest posto, na nešto manje od 37 milijardi eura. Još 2021. Kina je bila drugo najvažnije izvozno tržište Njemačke. Sada je Kina tek na devetom mjestu.
U suprotnom smjeru trgovina, međutim, cvjeta. Njemački uvoz iz Kine porastao je za 8,9 posto, na 91,8 milijardi eura. Trgovinski deficit u roku od godinu dana povećao se s oko 40 na približno 55 milijardi eura. Njemačka kupuje sve više kineske robe, dok Kini treba sve manje njemačkih proizvoda. S obzirom na takve brojke, o ravnopravnom partnerstvu apsolutno ne može biti govora.
Međutim, ne postoji opći pad njemačkog izvoza. Ukupan izvoz u prvoj polovici godine čak je porastao za 3,7 posto, na oko 817 milijardi eura. Kina gradi vlastite lance stvaranja vrijednosti, njemački koncerni sve više proizvode izravno na kineskom tržištu, a kineske tvrtke sve više istiskuju svoje nekadašnje dobavljače vlastitim proizvodima – kako električnim automobilima i baterijama, tako i strojevima i kvalitetnijom industrijskom robom. Istodobno je njemački izvoz u Sjedinjene Američke Države pao za oko šest posto, na nešto više od 74 milijarde eura. Upravo ta dva tržišta, na kojima su njemačke industrijske tvrtke desetljećima ostvarivale osobito visoke zarade, istodobno slabe.
Električni automobili cvjetaju – radna mjesta nestaju
Ni nedostatak potražnje za električnim automobilima 2026. više teško može poslužiti kao objašnjenje. U prvoj polovici godine u Njemačkoj je prvi put registrirano 368.006 potpuno električnih osobnih automobila – 48 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. To je vjerojatno ponajprije posljedica snažnog rasta cijena goriva i neizvjesnosti povezanih sa sukobom s Iranom. Zajedno s plug-in hibridima, registracije elektrificiranih vozila porasle su za 37 posto, na više od 531.000. Prodajne brojke politici pružaju priliku za objavu dobrih vijesti. Njemačke tvornice daju drugačiju sliku. U njemačkim tvornicama u istom je razdoblju proizvedeno 2,109 milijuna osobnih automobila, tri posto manje nego godinu dana ranije. U odnosu na prvu polovicu 2019. i dalje nedostaje oko 15 posto. Više od tri četvrtine vozila proizvedenih u Njemačkoj odlazi u izvoz. Rast registracija električnih automobila tako ne spašava ni domaću proizvodnju ni radna mjesta.
Električni pogon zahtijeva znatno manje komponenti nego motor s unutarnjim izgaranjem zajedno s mjenjačem, sustavom goriva i sustavom obrade ispušnih plinova. Za dobavljače svaka ušteđena komponenta znači manje narudžbi, manje strojeva i na kraju manje zaposlenih. Udruga automobilske industrije procjenjuje da je od 2019. već izgubljeno oko 100.000 radnih mjesta. Do 2035. njihov bi broj mogao dosegnuti ukupno 225.000. Još prošle godine prognoza je iznosila 190.000. Ukidanje radnih mjesta tako se odvija brže nego što je očekivala i sama industrija.
Navodna zamjenska radna mjesta također nastaju – samo sve rjeđe u Njemačkoj. Tvornice baterija, razvoj softvera i nove proizvodne linije grade se ondje gdje su energija, porezi, postupci izdavanja dozvola i troškovi rada konkurentni. Njemačka nudi skupu energiju, visoka davanja, višegodišnje postupke i stalno rastuću gomilu propisa. Zašto bi međunarodni koncern svoje sljedeće ulaganje vrijedno milijarde eura napravio upravo ondje?
Bruxelles i Berlin za to snose odgovornost, ali i uprave koncerna. Schaeffler kao razloge za smanjenje broja zaposlenih navodi pad proizvodnih količina u klasičnim programima vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem i slabiju prodaju električnih programa od očekivane. ZF se bori sa slabom potražnjom i visokim ulaganjima u elektromobilnost. Dobavljači su uložili milijarde u novi posao koji ne donosi ni obećane količine, ni stare marže, ni očekivane učinke na zaposlenost. Dosadašnji posao se smanjuje, novi ne donosi zaradu – a politika u međuvremenu dodatno povećava troškove.
Bruxelles ispravlja vlastiti smjer prisile
EU je ovaj preustroj svojim ograničenjima emisija CO₂ za vozne parkove nametnuo politički određeni tempo. Prema važećem zakonodavstvu, prosječne emisije CO₂ novih osobnih automobila od 2035. godine moraju se smanjiti za 100 posto u odnosu na utvrđenu početnu vrijednost. Za nove automobile s klasičnim motorom s unutarnjim izgaranjem to praktično znači kraj. Proizvođači su morali uskladiti planiranje modela, razvojne proračune, tvornice i lance opskrbe s propisom čije su gospodarske posljedice sada vidljive posvuda.
Krajem 2025. Komisija EU-a iznenada je predstavila prijedlog izmjene. Od 2035. emisije bi se izravno na vozilu trebale smanjiti za samo 90 posto. Preostalih deset posto moglo bi se nadoknaditi, među ostalim, čelikom s niskim udjelom CO₂ te e-gorivima i biogorivima. Plug-in hibridi, produživači dosega, blagi hibridi i određeni automobili s motorima s unutarnjim izgaranjem tako bi se mogli nastaviti prodavati i nakon 2035. Države članice i Europski parlament još pregovaraju o tome. Navodno nepovratan smjer ponovno je postao predmet pregovora – nakon što je industrija već uložila milijarde u njegovo ispunjavanje i ukinula desetke tisuća radnih mjesta.
VDA izračunava da bi regulacija koja je tehnološki otvorenija u odnosu na dosadašnji politički smjer mogla osigurati do 50.000 njemačkih radnih mjesta. Ta brojka dolazi od sektorske udruge i zastupa njezine interese. No osnovni izračun nije neobičan: što je dopušteni raspon pogonskih tehnologija širi, to se više postojećih proizvodnih linija, lanaca dobave i stručnog znanja može nastaviti koristiti. Bruxelles je politički suzio te mogućnosti, a sada, pod pritiskom industrijskog pada, odjednom otkriva „tehnološku otvorenost“.
Pogreške koncerna susreću se s političkim neuspjehom
Proizvođači automobila imaju svoj dio odgovornosti za ovu situaciju. Volkswagen je predugo zadržavao prevelike proizvodne kapacitete, BMW je pogođen padom poslovanja u Kini, a brojni dobavljači uložili su milijarde u pogonske tehnologije čija se prodaja razvila drugačije nego što su predviđali. Pogreške upravljanja dio su gospodarstva. Nekada je snažna industrijska lokacija mogla apsorbirati takve pogreške, promjene modela i gospodarske krize. Danas, s obzirom na promjene u svjetskom gospodarstvu, situacija izgleda drugačije.
Njemačka se mogla osloniti na pristupačnu energiju, pouzdanu infrastrukturu, kvalificiranu radnu snagu, otvorena izvozna tržišta i relativno pouzdane političke uvjete. Danas se kineska konkurencija, slaba inozemna tržišta, skupa energija, visoki porezi i davanja, dotrajala infrastruktura, birokracija i milijardski troškovi politički nametnutog zaokreta u pogonskim tehnologijama istodobno susreću. Koncerni premještaju ulaganja, zatvaraju proizvodne linije i plaćaju zaposlenicima da napuste tvrtku. Berlin to naziva transformacijom, Bruxelles to prodaje kao klimatsku politiku, a uprave koncerna govore o učinkovitosti.
Za 42.300 ljudi u samo jednoj godini to je značilo gubitak radnog mjesta. Sljedećih desetci tisuća već se nalaze u programima smanjenja broja zaposlenih koje provode koncerni. Tako izgleda industrijsko gašenje zemlje koja se nekoć ponosila svojom industrijom i svojim automobilima.
