- Ana Kuhanec Brašnović
- Facebook, Pixabay
Uspjeh je danas osjetiti i ponovo biti ona najčišća i nevina dječja radost koja, bez obzira na mentalno i fizičko odrastanje, živi negdje duboko u nama. Ona se samo sakrila ispod slojeva emocionalne boli od kojih za života bježimo, jer drukčije ne znamo. I zato se za života naš ego bori i silno trudi da tu radost probudi nekim uspjehom izvana ni ne znajući da ona već i još uvijek postoji u svima nama.
Kad svijest poraste i dovoljno očistimo emocionalno tijelo (kad se dogodi utjelovljenje), ponovo tu radost živimo, jer je osjećamo svakom stanicom tijela. Ah, tako nam zapravo malo treba…i sve za čime kao ljudska bića tragamo i za čime srcem i tijelom čeznemo je onaj duboki, topli, iskreni zagrljaj, jednako nevinog ljudskog bića, životinje ili svjesnog čovjeka, lišen potrebitosti i boli, a koji nam je nedostajao u djetinjstvu.
Čeznemo za zagrljajem koji zrcali istinsku ljubav što ona jest, prisutnost i sigurnost jer samo smo to u djetinjstvu trebali. Ljubav u našoj podsvjesnoj (tjelesnoj) definiciji najčešće boli, ona je sinonim za potrebitost ili pak od nje bježimo, jer u tijelu nije ugodno, sve dok se ne probudimo, a onda vlastitom samospoznajom taknemo i zagrlimo istinu.
Od tog trenutka sve se mijenja, mi svjesno, ali duboko, grlimo i volimo. Grlimo prije svega bol ljubavlju koja doista jesmo mi sami. Prolazeći kroz proces povratka cjelovitosti, grleći tako svoje vlastito unutarnje dijete, dajemo mu sigurnost, bezuvjetnost prisutnosti i ljubavi koju nije imalo dok je odrastalo.
Samo tako, alkemijom srca, iznutra – naše iskustvo izvana može se promijeniti, nekim čudom, u koja opet, naš mali ego, nažalost, ne vjeruje. Ne vjeruje da smo jednako božanska koliko i ljudska bića, a zapravo duhovna bića samo na ljudskom proputovanju.
Vjerujte i grlite, dovoljno je. Dio smo SVEmira, samo to od gustoće naših tijela, odnosno imprintane ljudske emocionalne boli to ne osjećamo, a ako i na trenutak kojim slučajem osjetimo, uplašimo se i pobjegnemo.
Zato grlite taj strah od nepoznatog, grlite ego u punoj svjesnosti, jer samo tako će pustiti…
Osjećajte strah, on je doista stvaran u tijelu, ali tu je samo da nas podsjeti da ne osjećamo dovoljno ljubavi. Iza tog straha kad kroz njega prođemo nalazi se ta mistična, iskonska sloboda čovjeka kao božjeg bića u ljudskome tijelu.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
